Maske su stare gotovo kao samo čovječanstvo. Oni koji ih nose, imaju gotovo magičnu privlačnost na promatrača, no, namjera maskiranja je svakoliko - bila da izazovu strahopoštovanje, užas i smijeh ..
Kroz povijest maske su se koristile na razne načine - kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama ili kako bi se ljudi zaštitili protiv nesreća, uroka i zlih duhova. Venecijanske maske nosili su kockari kako bi se sakrili od dužnika, nosili su ih i preljubnici, a postoji i cijeli teatar - Commedia dell`arte - u kojem maska ima posebnu ulogu, jer je razvijena karakterno i likovi su osebujni, puni simbolike i značenja.
U Veneciji, maske su odigrale veliku ulogu u gradskoj povijesti, a prvi zapisi o maskama na karnevalima sežu u davnu 1286. godinu.
Isprva, maske se u javnosti nisu smjele nositi izvan karnevalskih svečanosti. Naravno, plemstvo je bilo izuzeto iz te odredbe - naime, oni su ih smjeli nositi i na svojim privatnim zabavama.
Do 1500-ih, moral u Veneciji praktično nije postojao. Ljudi su počeli svakodnevno nositi maske za pokrivanje lica, slično kao što žene nose duboke izreze i otkrivaju svoje grudi, također sa određenom (skrivenom) namjerom.
Muškarci su nosili maske da prikriju svoj identitet, a rezultat toga je osigurana anonimnost. Dok su nosili maske, ljudi su bili u stanju raditi svašta - granice su se bezbolno i nekažnjeno pomicale.
Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje Mletačke Republike trajalo sve do 1797. godine, kada francuski car Napoleon tome staje na kraj. I tako je bilo - zabranjeno - više od dva stoljeća.
1980. godine događa se preporod - maske se vraćaju, bilo tradicionale, bilo povijesne .. Ako još nemate ideju kako se maskirati za fašnik, ali i za bilo koju drugu prigodu, razmislite o ovim maske koje će svojom raskoši dati nešto posebno i originalno.
Zanimaju li Vas maske, molimo kontaktirajte nas na 091 450 1576.
O maskama
Maska ili krinka, obrazina, krabulja je prekrivalo lica, glave ili cijeloga tijela. Isprva je bila u uporabi u lovačkom kultu drevnih društava (i kao kamuflaža), a također kao zaštita pri kultnom susretu s božanstvom (radi obreda obrezivanja ili plodnosti) i za prikazivanje božanstava.
Kod brojnih neeuropskih društava s jednostavnom tehnologijom kao i u europskim narodnim običajima česte su u tzv. Muškim savezima (tajna društva).
Običaji s maskama česti su u prijelaznom vremenu (zima, proljeće) - nekoć s magijskom svrhom, danas pretežno s društveno - kritičkom ili zabavnom namjenom u karnevalskim ophodima. Sakralnog su podrijetla također u starogrčkom i japanskom kazalištu, no i u commediji del`arte.
U suvremenom kazalištu maska je izražajno glumačko ali i stilsko sredstvo.
U hrvatskom folkloru (poklade), maske su prikladne (groteskne) obrazine, kao sastavnica cijeloga prerušenog lika ili kao samostalni rekvizit nošen u rukama.
Maske najčešće nalazimo u ljudskom ili životinjskom obliku od drva, kože, tkanine, krzna, papira, slame i slično, ali i u starim obredima za poticanje vegetacije (zeleni Juraj, dodole) kao jednokratne maske ispletene u obliku koža od grančica. |