Otišao je Zlatko Kranjčar, naše dragi i voljeni Cico. Uz snažne emocije, dirljivo i sa velikom tugom u srcu, u petak, 5. ožujka 2021. godine, obitelj, brojni prijatelji, suigrači, suradnici i novinari oprostili od Dinamova proslavljenog nogometaša i trenera, legende zagrebačkoga i hrvatskog nogometa, omiljenoga člana naše plave obitelji.
Zlatko Cico Kranjčar ispraćen je na komemoraciji u organizaciji Dinama u zagrebačkom hotelu Westin uz taktove klupske himne Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad u izvedbi sastava sugestivna naziva Prva ljubav. A upravo je Dinamo bio Kranjčarova prva ljubav. Baš kao što je naš Cico bio prva ljubav brojnim navijačima i kibicima, koji su se upravo uz njegovu nogometnu estetiku i finte zaljubili u nogomet.
Posljednji pozdrav Zlatku Kranjčaru uputili Dinamov predsjednik Mirko Barišić, njegov bivši trener Miroslav Blažević, viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić i naposljetku, Zlatkov sin Niko Kranjčar, koji je svojim sjajnim izvedbama i u Dinamu i u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji nastavio dojmljivu obiteljsku nogometnu tradiciju.
Zlatko Cico Kranjčar je bio jedan od najvećih Dinamovaca ikada…
“Ne znam je li me ikad išta tako iznenadilo i rastužilo kao ova vijest. Bili smo jedna obitelj i danas kad vas gledam… Samo šutnja. A kada Niko plače, kada Zeko plače, ja plačem… Ma ne plačem, ali suze idu same… Zlatko Kranjčar nije bio samo nogometaš, on je bio čovjek s karizmom, čestit. I uvijek je ostao sjajan muž, otac, dostojan i veličanstven. Duboko sam uvjeren da bez njega nikad ne bismo uspjeli toliko razveseliti hrvatski puk. Vrlo teško bismo osvojili prvenstvo da nije bilo Cice i njegovih golova”, rekao je Miroslav Ćiro Blažević.
“Dodat ću, sjećam se kako je išao s malim Nikom na stadion, a ja sam bio trener i gledam tog malog dečka i kažem – Cico, što misliš, hoću li i njega trenirati? Eto, slučaj je htio da sam i njega trenirao. I Niko je bio veliki igrač! A ti, dragi Cico, živjet ćeš uvijek u meni, živjet ćeš toliko koliko će i Dinamo živjeti. Zauvijek!”, dodao je Ćiro, trener svih trenera.
Sa suzom, drhtava glasa, ali i pun ponosa, Niko Kranjčar se dirljivo oprostio od oca
“Znam da me sad gledaš gore u nebeskoj Karaki s Icekom i Cveletom i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu da javno budem intiman. A, znaš da to ne volim. Veliš, baš si odlučio otići na dan kad su otvorene terase kafića. Neka, ljudi su se taj dan prisjetili svega, a imali su si i kaj za reć’. Bio si prijatelj, dobri duh i idol našega grada. Ostat ćeš im sve to još jako dugo. Bio si maskota i miljenik svih Zagrepčanki i Zagrepčana, svih onih ljudi koji su iskreno voljeli naš Dinamo. Često si znao reći da me odgojila mama i da ti nemaš niša s tim. E, moj tata, nije to baš tako, znaš.
Sjećam se kako si mi na treninzima u Rapidu, gdje sam znao utrčati na teren, pustio da se zaljubim u nogomet, kasnije i da se sam izborim za mjesto. Svojim primjerom naučio si me voljeti svoje i poštivati tuđe, naučio si me cijeniti ono čemu pripadam, kako biti purger i Hrvat. Naučio si me da smo svi na ovom svijetu jednaki, da svakom čovjeku treba posvetiti vrijeme, pažnju, pomoć i osmijeh. Ništa te ne košta, jel tak’? Vodeći me na sva druženja s dečkima iz 1982. godine pokazao si mi što znači biti prijatelj, i to s velikim P. Bez ikakve zadrške. Pokazao si mi i kako se lijepo provesti, kako živjeti u trenutku, tu i sad.
I ne brini, ne bum sad prepričaval sve one vaše anegdote iz te 1982. koje sam slušal u restoranu Domagoj, ne bum pričal kak si bil šmeker, fakin i kak si imal osmijeh koji osvaja na prvu, ne bum ti rekel ni koliko mi već sad fališ. Ali, za kraj ću ti reći ovo: hvala ti na svoj ljubavi i podršci u mojim dobrim i teškim trenucima, a tebi možda najtežim. Zapravo, nisi otišao jer si u svima nama. I Cico, you did it your way! Volim te. Od sveg ti srca hvala”, rekao je Niko Kranjčar. A više o Cici i njegovoj karijeri doznajte na Wikipediji.
VIDEO-FOTO: Zlatko Cico Kranjčar | Komemoracija za Plavu legendu
