Zdravko Mamić, znan i kao E Jay Maminho, krajem 1993. godine postaje začetnik danas antologijskog kluba Mungos Kašina kojeg je predvodio s nekolicinom prijatelja. Kako je došlo do pokretanja navedenog kluba? Koja su imena i programi obilježili Mungos u Kašini? Koji su se partyji za pamćenje održali u ovom klubu. Što je za Maminha, ali i za sve partijanere, značila radio emisija Deep FM koja je išla na radiju 101? Na sva ova pitanja dobit ćemo odgovore u ovom Malom zagrebačkom razgovoru.
Samo pokretanje kluba Mungos te razdoblja kolokvijalno poznatog kao stara (Ka)Šina, splet je mnogih okolnosti. Na samom početku ovog razgovora bih ipak kao najsretniju izdvojio činjenicu da se na toj lokaciji od 1971. godine nalazio vrlo poznati ugostiteljski objekt u vlasništvu prvo mojih roditelja, a poslije je posao preuzeo najstariji brat Ante.
- PROČITAJTE VIŠE: Mr DJ Dario | Kultni zagrebački DJ, osnivač projekata Kraljevstvo, Perfection, Old school…
Naime, vrlo jednostavno, tih pionirskih dana ravea i clubbinga u Zagrebu imali smo sve veći problem zbog nerazumijevanja i nepovjerenja vlasnika klubova u novonastalu scenu. Tako smo u to vrijeme, npr. u Aquariusu, plesali četvrtkom. No, vikendi su u svim ostalim klubovima bio rezervirani za klasične, komercijalne programe i popularne slušaone. Moram spomenuti da sam se i ja tada nalazio u sasvim neobičnoj situaciji. Početkom 90-tih odlučio sam prekinuti karijeru klupskog DJ-a i koncentrirati se isključivo na moju veliku ljubav – radio. No, baš nekako tijekom te 1993. godine promovirajući tu glazbu i kulturu na radiju u emisiji Deep FM, odlučio sam se na definitivan povratak. Sve to koincidiralo je s povratkom brata s ratišta i otvaranjem disco kluba Mungos.
Mungos Kašina počeo je s radom za doček 1994. godine
Svojevrsnu probu imali smo za doček 1994. godine, a party je bio zatvorenog tipa i za probranu ekipu. U ožujku 1994. Ante i ja smo se zaputili u München. Na moj prijedlog kupio je mixer i to Vestax PMC 40. A ja sam se vratio s dva kofera novih vinila i slijedeći petak je započeo redoviti program. Napokon smo mogli plesati vikendom.
Bili su to stvarno pionirski dani. Tu je dolazila baš odabrana ekipa i često se partijalo do idućeg poslijepodneva pa i duže. Vrlo brzo mi je postalo prenaporno puštati glazbu po najmanje 12 sati u komadu. Tada sam napokon u jednom trenutku privolio Kikija i Frajmana da mi se pridruže kao rezidenti u klubu. No, pritisnuti obavezama u Aquariusu i promocijom svojeg programa Loops, ubrzo su napustili to mjesto. Iz tog perioda moram izdvojiti gostovanje Sven Vätha, koji je nakon održanog gostovanja u Aquariusu svirao na afteru u Kašini.
Svašta se pisalo i govorilo o Mungosu
Puno toga, kako u to vrijeme, a tako i poslije, napisano je i komentirano o počecima Kašine. Nažalost, često je malo od toga odgovaralo i pravoj istini. Prva stvar koju bih htio razjasniti oko samih početaka mi se čini vrlo bitnom. Stara Šina je u tom svom prvom proljeću funkcionirala kao malo, izabrano i izolirano pleme. Bilo nas je najviše stotinjak. Uglavnom smo se poznavali već godinama, a ostatak se pridružio kad smo počeli izlaziti četvrtkom u Aquarius. Većina nas je ulazila u svoje treće desetljeće, radila, imala ili zasnivala svoje obitelji. Tu svakako nije bila riječ o nekakvoj hrpi “razularenih zombija”.
Već nakon prvog tjedna brat je otpustio redarsku službu, uvidjevši da man nisu potrebni. Nakon ljetne pauze dolazi do “drugog vala” i uskoro počinju i prve gužve u klubu. Usmenom predajom Mungos vrlo brzo zadobiva kultni status koji je zadržao i do danas. Kako sam u to vrijeme bio jedini rezident, nakon preležane gripe vraćam se u klub. Vidjevši da se pojavilo puno novih kandidata za upražnjeno mjesto, u kratkim konzultacijama s bratom, a i zbog puno istih vinila i načina rada, vrlo lako smo se odlučili za Mr. DJ Daria.
Klub istovremeno započinje rad i subotom te tako ulazi u svoju treću fazu. Na kraju te sezone, u ljeto 1995. godine, zbog kreativnih razmimoilaženja oko budućnosti i razvijanja kluba s vlasnikom, dajem otkaz. Sve rjeđe nastupam, okrećem se obitelji do pokretanja Plavog radija i klupske večeri Kraljevstvo u klubu The Best.
Zdravko Mamić Maminho začetnik je kultne emisije Deep FM koja se godinama slušala u eteru Radija 101
Na ovom si radiju bio glazbeni urednik od 1984. do 1993. godine. Po čemu pamtiš dane provedene na 101-ici? Da li možda ponovno razmišljaš o pokretanju neke nove radijske emisije?
Uz glazbu i DJ-anje, radio je zapravo moja prva velika ljubav. Početkom 80-tih imam sreću da se baš u mom kvartu događaju jako bitne stvari za budućnost tog medija u Hrvata. Silvije Vrbanac pokreće prvi piratski radio – Radio Šlic. On ubrzo i nama klincima posuđuje mali odašiljač te u stanu mog prijatelja pokrećemo Radio Szabovu. Zanimljivo je da sam tek neki dan saznao da je tadašnji Omladinski Radio 101 pokrenut zapravo iz trećeg pokušaja.
Uz neke pirate iz Novog Zagreba polako se na Savi okupljamo krajem 1983. godine, skoro punih pola godine prije službenog početka emitiranja programa. Upravo te prve godine, do Univerzijade i preseljenja u Gajevu, pamtim kao najljepše. Za razliku od mnogih, i iako smo tek krajem osamdesetih i početkom devedestih dostigli punu kvalitetu i profesionalnost u programu, mislim da je upravo to vrijeme, nažalost, na neki način bilo početak kraja dragog nam radija.
Zdravko Mamić Maminho svoj rad i boravak na radiju dijeli u faze
Totalni polet i opčinjenost novim medijem i mogućnostima, učenje i prvi napredak prekinut iznenadnim odlaskom u JNA krajem 1984. godine. Povratkom u Zagreb krajem 1985. te nastavkom sudjelovanja u raznoraznim programima, kao najbitnije bih istakao početak emitiranja One Man Music Showa te početak stvaranja ekipe zadužene za toliko spominjane jinglove Radija 101.
Početkom 90-tih inspiriran MTV-jevom emisijom Party Zone pokrećem emisiju Deep FM te pozivam tada mlade nade Kikija i Frajmana da mi se pridruže. Zapravo, zbog svog položaja i reputacije u to vrijeme, nažalost, jedini sam uopće smio puštati tu novu glazbu u eteru. A ona uopće nije naišla na odobravanje ostatka glazbene redakcije misleći da se radi o nekom mom hiru. Čak su predviđali tom novom glazbenom stilu i pokretu maksimalno trajanje od godinu dana. Ubrzo i napuštam sam radio, a sve to je jedna jako ružna priča koju rađe ne bih spominjao.
Krajem 90-tih radi kao DJ na Plavom radiju. Možeš li usporediti rad na ovoj radijskoj postaji s radom na 101-ici?
Teško. Prošlo je doba nevinosti. No, na neki način mi je ta novonastala situacija – privatni vlasnik, natjecanje na slobodnom tržištu i istraživanja slušanosti – predstavljala novi izazov u mojoj profesionalnoj karijeri. Vrlo brzo postigli smo zavidnu slušanost. A mogu dodati i da sam u oba istraživanja zasjeo na prvo mjesto među tadašnjim radijskim DJ-ima na Plavom radiju.
Ponosan sam i na predstavljanje tada novih stilova u elektronskoj glazbi i pokušaju da i u dnevne programe uvrstim neke, po meni vrlo slušljive pravce u istoj. I dan danas mislim da nisam pretjerivao i da su npr. projekti poput Air, Kruder & Dorfmaister ili npr. trackovi s tada vrlo popularnih kompilacija Cafe Del Mar sasvim prikladni za neko ugodno poslijepodne uz radio Ili da budem precizniji, u drive timeu.
Naravno, totalno je zapelo kad mi se zabranjivalo da, osim u noćnim terminima, pustim bilo što s albuma The Fat of the Land grupe Prodigy. A on se tada nalazio na prvom mjestu top liste LP-a u točno dvadeset i jednoj zemlji širom naše planete. I to ne na nekakvim dance i underground ljestvicama, nego po ukupnoj prodaji i službenim top listama. Nenaviknut na takva miješanja u moj program, ubrzo sam napustio i Plavi 9.
Legendarni zagrebački party “Under City Rave”
Kakva te sjećanja vežu za party “Under City Rave” koji se sada davne 1993. godine održao u Zagrebu? Koliko se danas partyji u Hrvatskoj razlikuju od onih koji su se održavali početkom 90-tih? Možeš li ukratko opisati svoj glazbeni stil i navesti svoje glazbene uzore koji su te odredili u glazbenom smislu?
Moram priznati da mi je to jedan od najdražih partija u životu. No, sama događanja u tunelu Grič me nisu baš fascinirala. Bilo je previše padobranaca, blata i premalo kisika… Ono što sasvim sigurno nikada neću zaboraviti i definitivno mi ulazi u nekakav TOP 5 svih vremena je after party u Aquariusu. Ta ekipa, P.L.U.R., ta atmosfera… To je nešto je neponovljivo i danas, nažalost, teško dostižno.
Zdravko Mamić Maminho je tijekom godina mijenja svoj glazbeni stil
Ukratko, najvažniji uzori u 90-tima su mi definitivno bili Jeff Mills i Robert Hood. Ipak, mislim da me glazbeno u tom periodu najviše obilježila berlinska scena i ekipa oko Hard Waxa. Basic Channel i Chain Reaction, Maurizio… Ukratko – dub techno. Pa onda Sven i taj njegov after hour set u Kašini… Potpuno različit od stila kojeg je puštao te noći u Aquariusu definitivno mi je proširio vidike.
No opet, oduvijek sam slušao i bijele i crne izvođače. Sasvim jednako me mogao oduševiti funky i soul, blues ili pak glazba koja se puštala u Jabuci. Smatram to svojom prednošću, a ne manom. Ono što puštam danas najčešće je deep house i tech, s povremenim izletima u techno.
Što očekuješ od partyja Projekt “Musica Futura” na kojem ćeš nastupati u subotu, 11. lipnja 2011. godine u Mungosu?
Kao i uvijek, očekujem dobro raspoložene i rasplesane ljude i nedostatak bilo kakve agresije i loših vibracija. Nadam se da će projekt Musica Futura uspjeti u pokušaju da vrati dobru i pozitivnu atmosferu na partyje te da pokrene klub koji to svakako zaslužuje. Mislim da je to još uvijek najbolji underground klub na području Zagreba, a i šire. Naravno, volio bih da se i klub kao takav malo modernizira i doda još neke nove sadržaje. I da se glazbeno i tehnički unaprijedi…
Zdravko Mamić znan i kao E Jay Maminho rodio se u zagrebačkom kvartu Rudeš. A sve je počelo sudbonosnim albumom Help velikih The Beatlesa u Opel Manti najstarijeg brata… A bio je i plesač po Lapu i Saloonu, jer ga u Big Ben nisu puštali… Maminha možete slušati na zagrebačkom radiju Yammat FM, a možete ga i pratiti na njegovom Mixcloud profilu. Također aktivan je i na Soundcloudu, a što trenutno radi, doznajte putem njegovog Instagram profila.
