U sklopu Diskografske spajalice, novog i atraktivnog glazbeno – radijskog projekta, svoje planove, ali još i ponešto, predstavila nam je jedna od najboljih domaćih pjevačica – Vanna! Podsjetimo, Diskografsku spajalicu su pokrenuli Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem i glazbenim kritičarem Zlatkom Turkaljem Turkijem. A što nam je Vanna zanimljivoga poručila, saznajte u nastavku teksta!
Sada si i službenom s nizom uspješnih pjesama u kategoriji kantautorica. Što to konkretno znači u tvom glazbenom statusu i odnosu s dosadašnjim autorima s kojima si surađivala? Da tako sam tretirana u prošloj godini. Nisam imala nikakvih problema s drugim kompozitorima i nadam se da neću. Želim i dalje surađivati s drugim kompozitorima, ali prednost imaju ljudi koje poznajem, s kojima dugo surađujem i čije pjesme inače volim. Pjesmu Puna memorija poslala sam Anti Pecotiću i on se zakačio za stih Ja ću iza tebe pospremiti stan. Inače taj stih jako vole žene. Predrag Martinjak mi je rekao “Ma ne vidim te da pospremaš stan”…
Ti si privatno sretna i zadovoljna osoba. U odličnoj si glazbenoj i poslovnoj formi, a stihovi s kojima postižeš uspjeh su sjetni, govore o bivšim ljubavima, rastancima… Dosta ljudi se pronašlo u tvojim stihovima. To je za mene nešto sasvim novo, moram priznati to je najbolja droga, napisati pjesmu koju ljudi dožive svojom. Kad imaš takvo iskustvo, kada ti to ljudi povratno kažu onda odlučiš da to više nikada nećeš prestati raditi. Tako da, na žalost mojih kolega, ja ću i dalje nastaviti pisati pjesme.
Pisanje pjesama nije nimalo jednostavno – zato to Vanna jako voli raditi
Odakle ti inspiracija za tužne stihove. Koja raspoloženja, slike i događaji povezuju tvoje pjesme, tvoju sjetnu trilogiju “Najbolji ljudi”, “Loš trenutak” i “Puna memorija”? To bi se moglo opravdati trunčicom talenta da iscrpiš nekakvu situaciju. Moraš imati u glavi mogućnost stvaranja konstrukcija, moraš znati uobličiti neku priču kako bi onda ona imala smisla. Vjerujem da talentirani ljudi tako i rade. Kada bi svi ljudi, tako nesretni, hodali okolo onda stvarno to ne bi bilo dobro, pogotovo ako je tako velika tuga u pitanju. Nije poanta napisati pjesmu koja izaziva neku bol, sjetu ili sličnu asocijaciju. Izbor riječi je ključan. To nije jednostavno i zato me pisanje pjesama jako zabavlja.
Moram priznati, cijelu sam prošlu godinu imala razlog za veselje. Taj moj izbor riječi i kombinacija melodija koje sam na stihove smislila ljude strašno dira. Prema komentarima koje sam dobila ispada kako se svi odjednom odlično razumijemo. To je za mene nevjerojatno iskustvo i ja ga čuvam kao dragocjeno. Koncertno u prošloj godini nisam bila nikad udaljenija, a stihovima i pjesmama nikad bliže sa svojom vjernom publikom.
Ne mora mi se dogoditi u životu baš sve o čemu govorim u pjesmama
Možda si neke iznenadila svojom trilogijom, jer te još uvijek veći dio publike povezuje s plesnim hitovima koje si snimila kao pjevačica grupe ET… Mislim kako je moja ideja bila da Tek je 12 sati u refrenu ima “…ne trebam ja s tobom brak, baš me briga što si njen…” Ne mora mi se baš sve dogoditi o čemu govorim. Meni je to moje drugo ja reklo “To bi baš bilo dobro. Idemo to!”
Nagrada autoru i izvođaču je kada publika zavoli pjesmu. A dodatna potvrda da si nešto dobro napravio je kada te nazove netko od kolega s kojima nisi svaki dan na kavi i kaže: “Vanna, nova pjesma je odlična!” Meni baš to stvara dobru sliku, ali ja nisam ušla u klub i radila dar-mar te vrste. Općenito, nisam taj tip. Bio je to dobar izbor riječi i zato nemojte mi zamjeriti, ali ide mi od početka.
Da istina. Na televiziji sam nekoliko puta gledala emisiju Top lista u kojoj su gostovali mladi ljudi, od dvadesetak godina, koji inače i sami rade dobre pjesme i čula komplimente za pjesmu koju sam nakon toliko godina iskustva napisala. U tom trenutku mislila sam joj divno. Moram tu osobu naći, izgrliti i izljubiti. Prošle godine nije bilo ništa od toga, nije mi se pružila prilika. Nisam vidjela nikoga od njih, a kamoli grlila. To se inače sada i ne smije. Tako da se zahvaljujem svima koji su izdvojili pjesmu Puna memorija i za nju rekli kako je izuzetno lijepa.
Jako su joj dragi komentari pratitelja, a dosta je sujetna i plašljiva osoba koja sa svojim idejama neće otići bilo kome
Kada si objavila pjesmu “Puna memorija” na svom Facebook profilu objavila si: “Dragi moji napisala sam vam pjesmu ako ju osjećate javite mi.” Koji komentar pamtiš, koji ti je bio posebno simpatičan? Ima stvarno super dubokih, ali i duhovitih komentara. Npr. moja najveća mana je što nisam Dalmatinka. Ili, “ajde Vanna nemoj više pisati pjesme, dvije tri godine, bavi se nečim drugim, npr. modom“. A ima i “sanjala sam ovu pjesmu i probudila se uplakana”… Najdraže mi je ipak što ima ljudi koji su se poistovjetili s pričom i tvrde kako je to priča njihovog života. To mi je najbolji kompliment, to da sam upravo opisala situaciju koju prolaze ili koja je iza njih.
U predstavljanju pjesme “Puna memorija” rekla si kako si pjesmu napisala 2019. i kako ti je sve bilo važno u njezinoj realizacija te kako si ju pisala i snimala u zanosu. Da, sada više i ne znam drugačije. Nisam kompozitor po zanimanju i ako već krećemo u realizaciju mojih ideja ne znam drugačije nego napraviti atmosferu da nam bude zabavno. Govorim mi, zato jer sama ne mogu ništa. Srećom imam uz sebe Gorana Kovačića koji je aranžera i producenta, odnosno osobu kojoj se sviđaju te moje ideje.
Drugačije ne bi niti znala raditi, jer sam dosta sujetna i plašljiva osoba i sa svojim idejama neću otići bilo kome. Za Gorana se ispostavilo kako je pun razumijevanja za moje ideje i zvukove iz glave. Sve je jednostavno u tom našem procesu rada. Ja mu kažem: “Sada ću ti nešto otpjevati, a ti me lovi – prati na klaviru.”
VIDEO: Vanna – Puna memorija
