U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 29. listopada 2019. godine otvorena je retrospektivna studijska izložba posvećena fotografu i povjesničaru umjetnosti Branku Baliću, koja je organizirana u suradnji Muzeja za umjetnost i obrt i Instituta za povijest umjetnosti punih 40 godina nakon njegove posljednje izložbe. Prema autorskoj koncepciji dr. sc. Irene Šimić i dr. sc. Sandre Križić Roban sa Instituta za povijest umjetnosti, ova izložba rezultat je višegodišnje stručne i znanstvene obrade njegove vrijedne ostavštine (arhivske zbirke oko 12.000 fotografskih negativa), koja je od 1977. godine pohranjena u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Branko Balić (1930. – 1976.) bio je kroničar kulturno – društvenih zbivanja i umjetničkih mreža i tendencija od kraja 1950-ih do sredine 1970-ih godina u Hrvatskoj. Kontinuirano je snimao atelijere umjetnika, arhitekata i dizajnera, odnosno mjesta gdje su nastajali umjetnički radovi i vibrantne suvremene umjetničke prakse. Velik dio opusa čine portreti javnih osoba, prvenstveno likovnih i kazališnih umjetnika. Njegov arhiv vrijedan je resurs za istraživanje povijesti umjetnosti, opusa umjetnika i umjetničkih tendencija, povijesti oblikovanja i dizajna, kazališne i filmske umjetnosti, no i fenomena s područja urbanizma i arhitekture 20. stoljeća u Hrvatskoj i regiji.
Uz tek nekoliko sačuvanih vintage fotografija (Vibracija 1961. i Struktura 1964., Muzej za umjetnost i obrt, Zbirka novije fotografije) izložba obuhvaća stotinjak suvremenih ispisa digitaliziranih izvornih negativa.
U postavu su zastupljene i neke od Balićevih poznatijih serija. Primjerice fotograf je dokumentirao performans skupnog naziva Adoracija kojeg su 1966. godine izveli su članovi grupe Gorgona prilikom samostalne izložbe Julija Knifera u Galeriji suvremene umjetnosti na nekadašnjoj lokaciji na Gornjem gradu u Zagrebu.
U izložbi su prezentirane i snimke postava važnih izložbi održanih u Muzeju za umjetnost i obrt, Galeriji suvremene umjetnosti i Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1960-ih godina. Pojedine su od tih serija jedinstvene i stoga važne za dalje istraživanje, razumijevanje i valorizaciju suvremene umjetnosti na našem području. Primjer toga je simpozij i radni sastanak sudionika Novih tendencija 3, održan 1965. u dvorcu u Brezovici.
Studije grada Zagreba (serija Mi i naš grad, 1959.) te Karlovca i industrije u okolici snimljene početkom 1960-ih, kao i pojedinačne reportaže suvremene arhitekture i projektnih maketa, predstavljaju ga kao autora zanimljive poetike u području fotografije arhitekture i industrije.
Posebno je naglašena i veza s umjetnikom Vjenceslavom Richterom koji je u postavu zastupljen originalnom maketom za projekt Muzeja za prostorne eksponate iz 1963. godine (Muzej suvremene umjetnosti, Zbirka Vjenceslava Richter i Nade Kareš Richter).
Portreti umjetnika vrijedan su segment Balićevog opusa
Riječ je o smionim i intimnim studijama lica, koje su shvaćene i kao kritičke interpretacije portretiranih osoba. Umjetnike smješta u njihovo radno okruženje, atelijer ili izložbeni prostor, naglašavajući njihovu društvenu ulogu.
Sastavni dio izložbe je privremena biblioteka s izdanjima u kojima su 1960-ih i 1970-ih objavljene Balićeve fotografije te prateći kratkometražni dokumentarni film.
Pružajući kontekst za revalorizaciju umjetničkog opusa fotografa, namjera ove izložbe je i potaknuti javnu raspravu o nezavidnoj poziciji fotografskih ostavština u Hrvatskoj, koje danas rijetko imaju priliku postati dio institucionalnih programa primarne zaštite, istraživanja i valorizacije, a zbog čega ostaju nedostupna kulturnoj javnosti.
PROČITAJTE VIŠE:
