Zoran Predin veliki je slovenski glazbenik, ali i tekstopisac, slikar, fotograf i strip-autor… A njega je ugostio Zlatko Turkalj Turki u još jednom u nizu intervjua u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Podsjetimo, ovaj projekt podržava i Hrvatska diskografska udruga, a emitira se na Drugom programu Hrvatskog radija.
Predin je 1980-ih bio vođa folk rock sastava Lačni Franz. Pisao je također glazbu za film, televiziju i kazalište. Kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih napravio je nekoliko turneja s rock pjevačima Perom Lovšinom i Vladom Kreslinom. Između ostalog, skladali su himnu Slovenske nogometne reprezentacije za Europsko prvenstvo u nogometu 2000. godine. Zoran Predin bio je aktivan i u javnom životu. Kasnih 1990-ih javno je podržavao političku stranku Liberalna demokracija Slovenije.
- PROČITAJTE VIŠE: Počela je sezona grijanja – obratite pažnju kolika je vlažnost zraka u vašem prostoru
“Na nekim starim slikama iz našeg fotoalbuma. Mi još tako mladi ležimo u travi… To su stihovi su iz vaše pjesme Bez tragova i sjene u kojoj se bavite temom prolaznosti. Zanimljivo je da ste na albumu ponovili a cappella glazbenu temu – refren iz pjesme Bez tragova i sjene. I tih se dojmljivih 55 sekundi nazvali To ću biti ja, zanimalo je Zlatka Turkalja Turkija.
Kako se može s one strane iz vječnosti javiti voljenoj osobi?
“Da, dobro ste rekli, to je pjesma o prolaznosti. Sada sam ušao u zadnju četvrtinu svojega života i ako mi sudbina bude naklonjena i proživim još dvadeset godina, to je onda matematički potpuno točno. Zato sam odlučio da ću ponovno pjevati o nekim svojim intimnijim, osobnim stvarima za razliku od pjesama iz moje ranije životne četvrtine. Do sada sam više-manje pisao i snimao angažirane, provokativne, erotske i duhovite pjesme. A one su u sebi imale dozu zafrkancije i crnog humora“, rekao je Zoran Predin.
“Odlučio sam borbu za bolje sutra prepustiti mlađim kolegama. A ja sam se posvetio nekim svojim dubokim osjećajima koji su isplivali nakon godina sazrijevanja i stjecanja nove životne mudrosti koja me je ulovila iza šezdesetih godina. To je sada moj glazbeni akcent. To su intimnije pjesme koje su iz kategorije ljubavnih pjesama. I one donose jedan moj drugačiji pogled, drugi kut gledanja na ljubav. Jedna je od tih pjesama Bez tragova i sjene. U njoj razmišljam na koji bih se način mogao s one strane iz vječnosti javiti voljenoj osobi. To je možda moguće u snovima. Smatram da kad ona bude imala neki nestašni san, neka zna da sam to ja”, dodao je Predin.
Zoran Predin za “Bez tragova i sjene” smatra da mu je najdraža pjesma na albumu
“To je svojevrsni epitaf i dramaturgija albuma koja je različita na vinilu od dramaturgije na CD-u. Kada sam je prvi put samo njoj otpjevao uz gitaru, sjećam se da sam suprugu doveo do suza. Rekao sam: Oprosti, ali takav je život. Nećemo si sada lagati, imamo još dvadeset godina i to je to. Idemo ih iskoristiti maksimalno”, dodao je Zoran.
Ima li danas glazbenih trubadura? Ako da, u kome još prepoznajete te lijepe manire? Tko još na svoj osebujan način piše lirske ljubavne pjesme i u kojima ističe svu ljepotu žena?
Nema nas više puno. Za sebe mislim da sam još uvijek kantautor – trubadur. To je umjetnički izraz koji suvremena glazba predstavlja preko repera. Da budem precizniji, neke repere koji su za mene trubaduri elektroničke glazbene ere. Dok je kantautor čovjek koji piše i pjeva svoje osebujne pjesme. Takva glazbena praksa počela je krajem pedesetih godina, a preko hipijevske ere i hipijevskog pokreta potpuno se raširila. To je vrijeme kada je bilo puno kantautora koji su u devedesetima jednostavno polako nestali. Trubadur je bio putujući glazbenik, neka vrsta putujućih novina u srednjem vijeku. On je tako sa sobom nosio i tračeve, informacije i šarm. Mislim da je svaki trubadur bio rado viđen gost u dvorovima, gradovima, mjestima… Ja sam se prepoznao u tome. U posljednjih nekoliko godina u tom praznom prostoru pojavili su se neki novi odlični kantautori kao što su Sara Renar, Kralj Čačka i drugi.
Predin još nije naišao ne nekog novog Predina
Vi ste u svojoj pjesmi povezali gastarbajtere i trubadure. U deset godina Hrvatska je ostala bez 400.000 ljudi, toliko nas prema novim podacima ima manje. Ti ljudi koji su otišli iz Hrvatske danas žive i rade negdje drugdje. To je postalo normalno i općeprihvatljivo. Kako kažu političari, to je zbog prirodnog kretanja stanovništva. No, to se može potpuno povezati i s vama. Rekli ste da se smatrate trubadurom, pa kad uz to uzmete svoju gitaru, vi možete zapjevati i zarađivati na bilo kojem trgu ili dvorani u bilo kojoj državi.
“To je to. To sam prepoznao kao svoj poziv za koji sam se rodio. Dva sata na pozornici – to je za mene smisao života. I svrha je ovoga što mi danas razgovaramo i svega što radim prenijeti i upoznati ljude s pjesmama koje onda izvodim na koncertima. Gastarbajterstvo je jednostavno u tome da nikada nisam na istome mjestu. I nisam zadovoljan time da budem lokalni pijetao koji sjedi i javlja se iz svojeg dvorišta. Uz to i ne interesira ga ništa drugo”, smatra Zoran Predin.
“Kod mene je baš obrnuto. Ja sam krenuo u ranim osamdesetima iz Maribora ravno za Zagreb. Moj drugi koncert bio je u Zagrebu u starom studentskom centru na Savskoj cesti. Od tada sam proputovao cijeli svijet. Bio sam u Australiji, Africi, cijeloj Europi i shvatio da su moje pjesme univerzalne i da mogu otpjevati srodnim dušama na raznim jezicima bilo gdje. Urbana je publika moja ciljana publika. No, kako se u posljednjih trideset godina promijenio svijet, ja sam recimo jedini slovenski kantautor koji može nastupati bilo gdje izvan Slovenije. Gastarbajter je bila riječ koja je imala loš predznak.
Riječ gasarbajter je označavala nekoga tko je došao u drugu državu trbuhom za kruhom
“To je bio i čovjek koji se nije uklopio u društvo, jednostavno nije se mogao prilagoditi. Nekada su gastarbajteri s Balkana dolazili u Sloveniju, a ja sam to okrenuo u svoju korist. Naime, danas sam ja gastarbajter koji se vraća na Balkan i to najviše zbog toga što je u Sloveniji premalo urbanih sredina u kojima bih uspio. Vrlo je važno reći, biti kantautor unutar svoje generacije znači imati svoju petnaest, možda dvadeset godina kada si u punoj snazi i zanimljiv ljudima. Onda slijede godine kada vidiš da dolaze neke nove glazbene generacije, novi bendovi, neka nova glazba i da je interes za tebe i tvoj rad smanjen. Tada moraš potražiti rješenje kako taj nedostatak medijske pozornosti i urbane publike naći izvan Slovenije”, dodao je Zoran.
“Srećom, ja sam prisutan na sceni od 1979. godine pa mi je to na velikom prostoru, u drugim zemljama bivše države i dalje omogućeno. Da sam se kojim slučajem gurao u pop ili rock-glazbu, vjerojatno ne bih imao uspjeha koliko sam ga postigao baš zbog toga što sam kantautor trubadur. Arsen Dedić mi je otvorio vrata u srce i dušu mnogih ljudi”, rekao je Zoran Predin.
Pogreške koje sam napravio, napravio sam…
“Meni je dao u ruke gitaru, konjak i dugu cigaru. Meni je dao za pjevanje glas. Meni je dao strah od samoće. Život je lanac od sunca i tame, mazi nas, laže, ljulja nam grane”… Kada ste najviše osjetili to ljuljanje i da vas život ne mazi? Da vas malo citiram: Kada se život našalio s vama?
“Prije deset godina imao sam tešku operaciju na srcu i za pet godina morat ću ići ponovno. Nadam se da će mi to uspjeti napraviti izvana i da me neće ponovno otvarati. U tom trenutku shvatio sam tu prolaznost i potpuno promijenio životne vrijednosti. Što meni najviše znači? Shvatio sam što se prošlosti tiče i minulog rada da o tome nema smisla razmišljati i debatirati. One pogreške koje sam napravio, napravio sam. Mene sada samo zanima što će biti, što se sada događa, novi projekti, novi izazovi i te stvari. U to vrijeme operacije shvatio sam da kukanje nad time što si sve pogriješio, da kažem, u prošlom životu za mene nema smisla”, smatra Predin.
O pjesmi “Previše je smrti došlo u tako kratkom vremenu”
“Noćas pijem sam i zvijezde brojim, u dubini tame koja nema kraja… Rekli su mi da je zvijezda svaka ljudska duša koju nebo uzme k sebi. Žena, majka ili baka koja sada sjaji prema tebi. Noćas uzeo si dragog druga, prijatelja, brata moje duše, duše koju sada boli tuga”… Kada ste napisali ove stihove?
“Istog dana kada je umro Damir Kukuruzović. Ujutro sam dobio SMS poruku da je Damir umro i ljut na sudbinu u jednom danu napisao sam te stihove i pjesmu Previše je smrti došlo u tako kratkom vremenu. Meni je jasno da će se to prema godinama događati i da je naša generacija došla u godine kada neki ljudi odlaze. I sve mi je ok ako se taj neki prirodni red događa da najstariji odlaze. U sredini u kojoj sam ja proživio svoje najljepše godine, ljudi s kojima sam se družio napuštali su me preko reda, od Darka Glavana, Dražena Vrdoljaka, Boška Petrovića, Arsena Dedića… Jednostavno to se sve događalo nekako prebrzo i prije vremena. Svi nabrojeni mogli su još dvadeset godina ostati sa mnom. Onda kad umre čovjek koji je napunio tek 45 godina kao Damir, a toliko je star moj najstariji sin, tu mi je jednostavno pukao film i bio sam tužan i ljut istodobno”, dodao je Zoran Predin.
Zoran Predin je ocu napisao pjesmu “Vilenjak”
Žalite li da nekome niste pokazali svoje prave osjećaje i rekli neke stvari, sve što ste željeli, ali niste stigli?
“Svima njima, nekima više, nekima manje. Ocu sam napisao jednu pjesmu naziva Vilenjak. Znaš da će mi uvijek biti žao dio refrena iz te pjesme. Aki Rahimovski je snimio tu pjesmu i stavio je na svoj solo album. Imam i pjesmu: Danas ja, sutra ti, svi se mi na istom brodu udvaramo sudbini, jer će nas na kraju život ipak svakog ubiti. To je činjenica, ali ako se to dogodi prerano, to mi jako teško pada”, kaže Zoran.
O emisiji Diskografska spajalica Zlatka Turkalja Turkija
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice.
Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe. Aktivnosti HDU-a možete pratiti na njihovoj službenoj Facebook stranici. A o Zoranu Predinu više doznajte na Wikipediji.
