walk on the wild side | saša božić | viktoria bubalo i boris barukčić | zpc zagreb | 2022.

Walk On The Wild Side | Nova predstava Saše Božića premijerno se održava u ZPC-u u petak i subotu, 14. i 15. siječnja 2022. godine

Walk On The Wild Side, nova predstava redatelja Saše Božića, plesni je duet za plesačicu i glumca. Dodajmo da ova nova predstava funkcionira kao nastavak istraživanja započetog s projektom “Kabinet čud(ovišt)a”. Posebnost je ove izvedbe u susretu različitih tjelesnih principa – plesačkog i glumačkog. Oni na različit način pristupaju istraživanju intime, voajerizma i ekshibicionizma.

Predstava Walk On The Wild Side spada u istraživanje queer teorije u polju suvremenoplesne izvedbe. Pojam fantazmatskog u projektu se doživljava u odnosu na pojam očaranosti kao otvorenosti za neobično, zadivljujuće i uznemirujuće u svakodnevnom životu. Predstava nastaje u produkciji organizacije de facto, a izvode je Viktoria Bubalo i Boris Barukčić. Premijerno će biti izvedena u petak i subotu, 14. i 15. siječnja 2022. godine u Zagrebačkom plesnom centru. A više informacija o Saši Božiću doznajte na Wikipediji.

Walk On The Wild Side – dva bezimena tijela zarobljena u energetskim pulsiranjima

A oni u svom plesnom duetu samo nalikuju nekoj vrsti seksualne razmjene. Neimenovani par provodi jednu noć zajedno u razmjeni intimnih tjelesnih impulsa i tekućina. Ne obazirući se, već uživajući u voajerskom pogledu publike… Esencijalni ekološki motivi materije upotrijebljeni su kao motivi perpetuiranja različitih vrsta energije koje susret dva ljudska tijela može proizvesti u polju tjelesne razmjene. Oni stvaraju jedinstveni plesni jezik koji, unatoč različitim konotacijama, ostaje u polje apstraktnog plesnog materijala.

Predstava istovremeno istražuje nemogućnost reprezentacije pornografskog. No, taj odnos proširuje na odnos između izvođača i publike, između stereotipnog i prikazanog, između identiteta i materijalnog, između improviziranog i očekivanog. Ova predstava priziva divljinu izvan uobičajenih moralnih standarda društvene zajednice. Unutar postpandemijskog diskursa sama ideja tjelesnog kontakta postaje subverzivnom, posebno ako razmišljamo u terminima tjelesnih izlučevina – znoja, sline, krvi koji ponovo postaju liminalni, vraćajući materijalnost tijela i energetskih pulsacija želje u diskurs plesa.

Tagged