U Tehničkom muzeju Nikola Tesla održat će se stručno vodstvo kroz izložbu DAVOR GRÜNWALD: INDUSTRIJSKI DIZAJN U KONTEKSTU TEHNOLOGIJE. Njeni kustosi MARKO GOLUB i KORALJKA VLAJO te dizajnerica BARBARA BLASIN ispričat će vam priču o jednom od najvažnijih hrvatskih industrijskih dizajnera te se osvrnuti na najuzbudljivije trenutke njegove dizajnerske karijere, od intenzivnog razdoblja suradnje s tvornicama kao što su TRS, Prvomajska i Jadran u Hrvatskoj kasnih 60-ih i u prvoj polovici 70-ih, preko tri desetljeća dizajnerske karijere u Kanadi pa sve do najnovijih samoiniciranih projekata. Izložba ostaje otvorena još samo do 1. veljače 2020. godine.
Izložba nas uvodi u život i rad ovog iznimnog dizajnera koji je dao značajan doprinos razvoju industrijskog dizajna u obje svoje domovine – Hrvatskoj i Kanadi. Svojim beskompromisnim inzistiranjem na kvalitativnom unaprjeđenju proizvoda kroz dizajn, Grünwald je često obavljao i pionirski posao educiranja svojih klijenata o važnosti dizajna unutar industrijske proizvodnje. Pripadnik generacije dizajnera koji su industriji i masovnoj proizvodnji pristupili s nadom da će donijeti blagostanje čitavoj zajednici, Davor Grünwald svaki je svoj profesionalni zadatak obavljao s podjednakim žarom, istovremeno rješavajući konstrukcijske i funkcionalne probleme proizvodnih procesa i zastupajući interese budućih korisnika.
Izložba se dijelom oslanja na istraživanje provedeno za malu izložbu Retrorama industrijskog dizajna, održanu u jesen 2017. u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva te tom prilikom izdanu knjigu Industrijski dizajn Davora Grünwalda, ali je značajno dopunjena novom dokumentacijom, nizom novih dokumentarnih videa te predmetima koji dosad nisu izlagani u Zagrebu, a u međuvremenu su postali vlasništvo Muzeja za umjetnost i obrt i Tehničkog muzeja Nikola Tesla, iz čijeg fundusa, uz fundus riječkog Muzeja računala Peek & Poke dolaze svi izloženi predmeti.
Slučaj hrvatsko – kanadskog industrijskog dizajnera Davora Grünwalda iznimno je intrigantan iz niza razloga. Riječ je ne samo o autoru koji je u svega šest godina intenzivnog rada u hrvatskoj i jugoslavenskoj sredini ostavio značajan pečat u lokalnoj dizajnerskoj povijesti, i koji je zatim nekoliko desetljeća jednako uspješno nastavio djelovati u Kanadi, već i dizajneru iza čijeg se profesionalnog traga vrlo slikovito iscrtava okruženje za dizajn njegova vremena, njegov specifičan društveni i ekonomski kontekst, kao i čitav splet okolnosti koje su određivale samu poziciju dizajnera i njegovu ulogu.
Već u prvim razgovorima vođenim tijekom priprema za ovu izložbu i publikaciju, u načinu na koji Davor Grünwald govori o svojem pozivu i svome profesionalnom putu dojmilo nas je prije svega njegovo strastveno uvjerenje u smisao vlastitog poslanja, držanje do vlastitog integriteta, drčna principijelnost pod svaku cijenu.
Pratimo li kako je, od kraja 60-ih, TRS-a, Prvomajske, TTM-a, Jadrana i drugih tada jakih privrednih aktera a danas većinom post-tranzicijskih industrijskih ruina, dolazio do dizajnerskih angažmana, većina je tih priča počinjala samouvjerenim traženjem sastanka s direktorima. Mnogi od tih honorarnih angažmana ili čak stalnih zaposlenja u Hrvatskoj, a i kasnije u Kanadi, završavali su u istom tonalitetu Grünwaldove odlučnosti da s uvjerenjem započeti posao s jednakim takvim uvjerenjem i napusti u trenutku kada bi, prema njegovoj ocjeni, situacija postala štetnom po njegov profesionalni integritet ili status.
S druge strane, gledajući sav raspon dizajnerskih ostvarenja ovog autora od kasnih šezdesetih do umirovljenja 2008. pa i kasnije, ona krajnje dosljedno, gotovo manifestno ukazuju kako mu nijedan dizajnerski zadatak nije manje vrijedan i važan te kako nema konteksta koji bi bio toliko specijalistički ekskluzivan da ne zaslužuje integralan, promišljen dizajnerski tretman.
Osim slavnih elektroničkih kalkulatora Tvornice računskih strojeva (TRS) i dijela asortimana pisača za tvrtku Delphax sredinom osamdesetih te nekoliko rubnih iznimaka (npr. rani ali nažalost diskontinuirani pokušaj s osobnim računalom Micom 2000), značajna većina drugih realiziranih proizvoda koje je Grünwald oblikovao tijekom svoje karijere ne pripadaju, barem ne nedvosmisleno, sferi masovne proizvodnje i potrošnje odnosno sferi svakodnevice nego, uvjetno rečeno, sferi industrijske i znanstvene primjene.
To su, redom, masivni tvornički strojevi (Prvomajska) i ergonomske sjedalice za radnike koji ih koriste (Prvomajska / Jadran), ili pak različite geofizičke naprave (Scintrex, Geonics, Sensors & Software, Gem Systems) kojima se specifično služe stručnjaci u području geofizičkih istraživanja/znanosti.
Grünwald je, kao i svi drugi dizajneri, bio itekako svjestan prestiža koji njegovu radu daje izravan angažman za velike industrijske proizvođače, zadržavajući pritom i određenu autonomiju, jer je, barem u hrvatskom razdoblju karijere, uglavnom djelovao iz pravne pozicije samostalnog umjetnika. Konačno, bez obzira na to što će sam reći kako to nije bila svjesna odluka ili program, gotovo kompletan njegov autorski opus vezan je uz tehnologiju ili, kako je to formulirao Bernardo Bernardi povodom Nagrade grada Zagreba 1974. (za alatne strojeve Prvomajske), za odnos čovjeka i stroja. I doista, gledajući skoro sve što je realizirao putem svojih hrvatskih i kanadskih angažmana, ključan zajednički nazivnik je jedna slika, jedan prizor čovjeka sjedinjenog s tehnologijom, kiborga koji operira teškim oštrilicama i napravama za skeniranje zemlje, uvijek u interakciji i međusobnom dopunjavanju.
O Davoru Grünwaldu
Davor Grünwald (1943.) diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost (Akademie für Angewandte Kunst) u Beču na Odjelu za industrijski dizajn 1968. te je devet mjeseci proveo na specijalizaciji u Institutu za industrijski dizajn. Time je postao prvi formalno obrazovani industrijski dizajner u Hrvatskoj.
Vraća se u Zagreb gdje zajedno s kolegama V. Žitkovićem i A. Karavanićem osniva Sekciju za industrijski dizajn pri ULUPUH-u te pokreće nagradu Yu-Design koja se dodjeljivala 1972. i 1973. Dolaskom u Zagreb osniva vlastiti dizajnerski studio Prodesign, a kao samostalni dizajner dizajnirao je niz elektroničkih kalkulatora za Tvornicu računskih strojeva (1969. – 1974.), alatne strojeve za Prvomajsku (1969. – 1974.) te stolice za rad u tvornicama u suradnji s Tvornicom metalnog namještaja Jadran (1973.). Za dizajn alatnih strojeva Prvomajske 1974., kao tridesetogodišnjak i tada najmlađi laureat, dobiva i Nagradu grada Zagreba.
Ubrzo nakon toga zbog nemogućnosti nastavka djelovanja (zabrana suradnje tvornica sa samostalnim profesionalcima) 1975. napušta Hrvatsku i odlazi u Kanadu, najprije u Montreal i Winnipeg, a zatim od 1980. godine Toronto. Tamo kratko surađuje s tvrtkama Micom (1976.), Prodesign (istog imena kao i njegov prijašnji zagrebački studio, 1977.) i Versatile (1978.). Od 1980. do 1981. zaposlen je u geofizičkoj tvrtki Scintrex u kojoj dizajnira nekoliko proizvoda iz tog područja, a kasnije kratko nastavlja surađivati s istom na honorarnoj osnovi.
Od 1981. do 1984. zapošljava se u kompaniji Delphax za koju dizajnira brze printere, korporativni identitet i sistem izlaganja na izložbenim nastupima, a od 1985., zaposlivši se u tvrtki Geonics, posvećuje se gotovo isključivo dizajnu proizvoda za geofizičku industriju, sve do 2008. kada odlazi u mirovinu. Za vrijeme rada u Kanadi dizajnirao je sve od traktora, računalnih kućišta, geofizičkih radarskih sistema, do geofizičke ptice i drugih tehnoloških naprava.
Nakon odlaska u mirovinu nastavlja se baviti dizajnom. Od početka karijere aktivan je u dizajnerskim organizacijama – član je Kanadskog udruženja industrijskih dizajnera od 1975., od 1990. do 2000. obnaša dužnost dopredsjednika AMCA (Udruženje bivših studenata hrvatskih sveučilišta), član je ULUPUH-a i Hrvatskog dizajnerskog društva. Dobitnik je Nagrade za životno djelo ULUPUH-a 2017.
PROČITAJTE VIŠE:
