Kanonski dramski tekst najvećeg hrvatskog pisca 20. stoljeća Miroslava Krleže, psihološka drama “Gospoda Glembajevi”, čija trajna aktualnost i dalje zapanjuje, a u produkciji Eurokaza te “novom kazališnom čitanju” i ekstravagantnoj režiji iskusnog Branka Brezovca, uz historizaciju s elementima fantastike donosi još vrtoglavije učinke, doživio je još jedno uprizorenje na kazališnim daskama.
Nakon srpanjskog gostovanja na zagrebačkom Gvozdu gdje je drama otvorila 8. Festival Miroslav Krleža i prvi se put javno predstavila publici, premijerno će biti izvedena u petak, 25. listopada 2019. godine u 20 sati u preuređenom Kulturno – informativnom centru. Poslije svečane premijere slijedi još nekoliko izvedbi u KIC-u, i to 27., 28. i 29. listopada s početkom u 20 sati.
O predstavi Gospoda Glembajevi
Ulogu karizmatičnog dekadenta Leonea Glembaja tumači jedan od najzaposlenijih hrvatskih glumaca – Mislav Čavajda. A kao bezosjećajan aristokrat Ignjat Glembaj nastupa Zlatko Burić Kićo, hrvatski glumac s danskom adresom i svjetskom karijerom. Tajnovitu damu divlje prirode barunicu Castelli koju su u prošlosti glumile i neprežaljena Ena Begović i estradna zvijezda Severina, i to pod paskom istoga redatelja, ne utjelovljuje glumica već – neočekivano – mladi i talentirani glumac Domagoj Janković. On je spremno prihvatio glumački izazov te za ulogu čak i obrijao brkove.
U ostalim ulogama pojavljuju se Suzana Brezovec kao sestra Angelika i Robert Španić kao klerik dr. Silberbrandt. Prpošni Pavle Vrkljan igra sina adolescenta Olivera, a proletere Mario Strecha i Ivan Sirotić Grof. Glazbu za predstavu skladao je Stanko Juzbašić. Višeznačna scenografija povjerena je Ivani Knez, a za kostime je zaslužna Suzana Brezovec. Impresivna svjetlosna rješenja donio Tomislav Maglečić.
Izvorno, Glembajevi govore o propasti jedne velike kapitalističke obitelji
Priča objašnjava o načinu kako je veličina te obitelji nastala, kako se u lukavosti održavala i kako se perverzno rastočila. U doba današnje tajkunizacije, koja vlada svim tranzicijskim prostorima od Baltika do Soluna, čini nam se tema te drame ključna za hrabri ulaz u vibriranje teatarske suvremenosti i neporecive aktualnosti. Nemoral je uvjet i poluga glembajevskog bogatstva, ali prepredenost bezosjećajnosti uči se odavno na službenim školama i ustanovama.
Gospoda Glembajevi su neka vrsta rentgena te bezosjećajnosti. Ona čak i iznimke svojih pravila ne uspijeva presaditi u vrt razuma, već ih priklapa uz tvrde korijene dalekih nejasnoća i mutnih početaka… Riječ je o gorkom, ali ne baš pesimističnom pristupu, koji odbacuje svaki pomak i prebačaj u retoričnost i blagoglagoljivost svake vrste, u ono što Adorno naziva vulgarnim idealizmom. Nema spasa u naciji, nema nam morala, nema religioznosti, iskupljenja, savjesti. Ima mutno u nama i s tim mutežom priznanja zasnujmo jedan održiviji svijet nepodnošljive osjećajnosti i prisiljene čovječnosti. Više o Miroslavu Krleži doznajte na Wikipediji.
