U Galeriji Prsten Doma hrvatskih likovnih umjetnika, u srijedu, 4. rujna 2019. godine u 20 sati, otvorit će se grupna izložba pod nazivom “Prostori krajolika”. A na izložbi “Prostori krajolika” bit će izloženi radovi 24 hrvatskih umjetnika koji će se predstaviti u različitim medijima. Oni su slikarstvo, skulptura, instalacija, fotografija i ambijent. Kustosi ove izložbe su Igor Loinjak i Domagoj Sušac, a možete pogledati do nedjelje, 22. rujna 2019. godine.
Ako se pod pejzažnim slikarstvom misli na slikarski žanr posvećen isključivo prikazu krajolika “u kojem su krajolici središnji motiv”, onda se sljedeći misao Lothara Altmanna može reći kako njegova povijest započinje u razdoblju renesanse. Altmann ne zanemaruje činjenicu da je i u starom vijeku, napose u egipatskoj umjetnosti, minojskoj i mikenskoj, kao i u grčkim i rimskim antičkim prikazima, prikazivanje prirode bila česta praksa, ali problem vidi u tome što su tada pojedini elementi krajolika “često postavljeni jedni do drugih što je onemogućilo postojanje kontinuiteta unutar prikaza”.
Dakle, u skladu se s takvim stavom može pretpostaviti kako je osnovu razvoja pejzaža kao samostalne teme omogućilo uvođenje geometrijske perspektive u prikazane prizore jer krajolik najčešće podrazumijeva hod slikarova oka prema horizontu te bilježenje vidljive i doživljene stvarnosti na tom putu u kojem se točka kraja (upravo linija horizonta) uvijek pokazuje i kao točka novoga početka. Naime, taj horizont je zapravo privid nastao u dosluhu prirode i ljudskoga oka da nas očuva od apsoluta.
Izložba “Prostori krajolika” održava se od 4. do 22. rujna 2019. godine u Galeriji Prsten
Kao što portret podrazumijeva suodnos unutrašnje i vanjske dimenzije prikazanoga lika, tako i prikaz krajolika nije tek preslikavanje viđenoga. To je i uranjanje u promatrano i to posredstvom promatranog uranjanje u sebe. To je vezivanje za geografiju promatranog i ukorjenjivanje u tlo iz kojega je budući prikaz niknuo. Ali to je i oblikovanje prikazanoga snagom vlastite (pro/do)življenosti prirode. Prostor krajolika više je od prostora u kojem se samo živi i obitava. Povezanost čovjeka i prirode prema mišljenju Friedricha Ratzela, ujedno i osnivača antropogeografije, “rezultira kreiranjem vitalnog životnog prostora (lebensraum) u kojem će svakovrsne ljudske aktivnosti (…) njima imanentnim jezicima oblikovati različite signale geografičnosti”.
Te je signale geografičnosti moguće oblikovati…
Ali ih je moguće i tumačiti na različitim razinama. Tako pojam krajolika prestaje biti tek doslovan pejzaž i postaje pravi “svijet”. A u njemu se oslikava ta povezanost tla i umjetnika… Čita se tu ljubav koju osjećaju jedno prema drugom. Ali se osjeća i naznaka sreće, mržnje, sumnje, strasti… Ili želje za bijegom bilo od krajolika bilo od sebe samoga. Konačno, umjetnik osjeća krajolik onoliko i onako kako tlo osjeća samoga umjetnika dajući mu više ili manje poticaja za ostanak ili bijeg. (Igor Loinjak, iz predgovora izložbe “Prostori krajolika”)
Autori koji izlažu na izložbi Prostori krajolika: Alebić Josip, Babić Damir, Bakić Gordana, Brandis Josip, Čabraja Igor, Čaušić Mario, Deman Tanja, Dračić Sebastijan, Duvnjak Hrvoje, Jurić Ivona, Kardum Ivanišin Katarina, Kozina Zlatko, Lenard Kristina, Matoković Mario, Milić Miron, Milić Zdravko, Ruf Igor, Sanvicenti Davor, Sušac Domagoj, Tadić Marko, Vehabović Zlatan, Vodopija Mirjana, Vrankić Davor i Vrkljan Zlatan. Više o Galeriji Prsten koja je smještena u Meštrovićevom paviljonu doznajte na mrežnim stranicama na adresi hdlu.hr.
