Majmunske boginje, poznate i kao “monkeypox”, rijetka virusna bolest koja se prvenstveno javlja u dijelovima centralne i zapadne Afrike. No, iako se u početku smatralo da je bolest ograničena na ove regije, tijekom posljednjih godina došlo je do pojave slučajeva i izvan Afrike. A to je izazvalo globalnu zabrinutost.
Majmunske boginje uzrokuje virus iz roda Orthopoxvirus, koji je u istoj obitelji kao i virus velikih boginja, znan i kao variola virus. Iako je bolest po simptomima slična velikim boginjama, majmunske boginje su manje opasne i rjeđe izazivaju smrt. Virus se prenosi s životinja na ljude putem kontakta s krvlju, tjelesnim tekućinama ili kožnim lezijama zaraženih životinja. A najčešći domaćini virusa su glodavci i primati. No, bolest može biti prenesena i na ljude koji dolaze u blizak kontakt s oboljelim životinjama.
- PROČITAJTE VIŠE: Hitna pomoć Zagreb | Dežurne bolnice i Domovi zdravlja u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji
Osim zoonotskog prijenosa, tj. prijenosa s životinje na čovjeka, virus se može prenijeti i s čovjeka na čovjeka, najčešće putem respiratornih kapljica, direktnim kontaktom s lezijama na koži ili neizravnim kontaktom kroz kontaminirane materijale, poput posteljine ili odjeće. A rizik od prijenosa s čovjeka na čovjeka obično je veći u zatvorenim prostorima, gdje dolazi do dugotrajnog bliskog kontakta.
Simptomi i klinička slika
Inkubacijski period majmunskih boginja obično traje između 5 i 21 dan, s prosjekom od oko 12 dana. Bolest započinje simptomima sličnim gripi, uključujući visoku temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima, iscrpljenost i povećanje limfnih čvorova. Ovaj zadnji simptom je specifičan za majmunske boginje i pomaže u razlikovanju od velikih boginja.
Nakon nekoliko dana razvija se karakterističan osip koji obično započinje na licu. A zatim se širi na druge dijelove tijela, uključujući dlanove, tabane i genitalije. Osip prolazi kroz nekoliko faza, od makula (ravnih, obojenih mrlja) i papula (izdignutih mrlja) do vezikula (mjehurića ispunjenih tekućinom) i pustula (gnojnih mjehurića), te konačno krusti koje otpadaju. Cijeli proces može trajati dva do četiri tjedna. U većini slučajeva simptomi nestaju sami od sebe. Ali bolest može biti ozbiljna, osobito kod djece, trudnica i osoba s oslabljenim imunitetom.
Kako se majmunske boginje dijagnosticiraju i liječe?
Dijagnoza majmunskih boginja temelji se na kliničkoj slici, povijesti bolesti i laboratorijskim testovima, uključujući PCR testiranje i izolaciju virusa iz lezija na koži. Zbog sličnosti s drugim poxvirusima, laboratorijske analize su ključne za potvrdu dijagnoze.
Specifičnog lijeka za majmunske boginje nema. No, terapija je uglavnom simptomatska i uključuje liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija, održavanje hidratacije te ublažavanje boli i svrbeža. Postoje neki antivirusni lijekovi, poput tecovirimata, koji su razvijeni za liječenje velikih boginja. Oni mogu biti korisni u liječenju teških slučajeva majmunskih boginja, ali njihova učinkovitost još nije potpuno potvrđena.
Prevencija i kontrola
Cijepljenje protiv velikih boginja pruža određenu zaštitu protiv majmunskih boginja. Ali s obzirom na to da je program cijepljenja protiv velikih boginja globalno obustavljen nakon eradikacije bolesti, mnogi ljudi rođeni nakon 1980. godine nisu cijepljeni i stoga su osjetljiviji na infekciju. Za osobe koje su izložene visokom riziku, poput zdravstvenih radnika, postoji mogućnost korištenja specifičnih cjepiva koja su odobrena za prevenciju majmunskih boginja.
U svrhu kontrole širenja bolesti, ključne mjere uključuju brzo identificiranje i izolaciju zaraženih osoba, praćenje kontakata te provođenje higijenskih mjera i edukaciju o rizicima. Ukratko, majmunske boginje, iako rijetke, predstavljaju izazov za javno zdravstvo, posebno zbog potencijala za širenje izvan endemskih područja. Kontinuirano praćenje, istraživanje i preventivne mjere su ključne za kontrolu i sprječavanje budućih epidemija. Više informacija o ovoj bolesti doznajte na Wikipediji.
