Imunosupresija je medicinski pojam koji opisuje smanjenje ili suzbijanje aktivnosti imunološkog sustava. A imunološki sustav je obrambeni mehanizam tijela koji nas štiti od infekcija, bolesti i stranih tijela. Kada imunološki sustav funkcionira optimalno, on može prepoznati i eliminirati štetne mikroorganizme i abnormalne stanice. Međutim, u nekim situacijama, potrebno je namjerno smanjiti njegovu aktivnost. Upravo tu dolazi do izražaja uloga imunosupresije.
Imunosupresija može biti potrebna iz nekoliko razloga. A jedan od glavnih razloga je sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa. Naime, kada osoba primi organ od donora, imunološki sustav može prepoznati taj organ kao strano tijelo i pokušava ga napasti i uništiti. Kako bi se to spriječilo, pacijentima se daju imunosupresivni lijekovi koji smanjuju odgovor imunološkog sustava i omogućuju tijelu da prihvati novi organ.
- PROČITAJTE VIŠE: Crni humor | Poseban oblik humora koji se često bavi mračnim, tabuiziranim ili kontroverznim temama i to na način koji izaziva smijeh, ali i nelagodu
Drugi važan razlog za imunosupresiju je liječenje autoimunih bolesti. Autoimune bolesti nastaju kada imunološki sustav pogrešno prepoznaje vlastite stanice tijela kao prijetnju i napada ih. Primjeri autoimunih bolesti uključuju reumatoidni artritis, lupus, multiplu sklerozu i Crohnovu bolest. Imunosupresivni lijekovi mogu pomoći u smanjenju napada imunološkog sustava na vlastite stanice i tkiva, što smanjuje simptome i oštećenje tkiva uzrokovano ovim bolestima. Osim toga, imunosupresija se može koristiti i kod liječenja nekih oblika raka, posebno kod leukemija i limfoma, gdje je potrebna kontrola ili smanjenje imunološkog odgovora kako bi se omogućilo učinkovito liječenje.
Ova bolest se liječi pomoću nekoliko vrsta imunosupresivnih lijekova
A svaki od njih djeluje na specifičan način kako bi suzbio imunološki odgovor. Kortikosteroidi, poput prednizona, koriste se za brzo suzbijanje upale i imunološkog odgovora. Oni djeluju smanjujući aktivnost bijelih krvnih stanica i inhibirajući proizvodnju upalnih citokina. Drugi tip imunosupresivnih lijekova su inhibitori kalcineurina, kao što su ciklosporin i takrolimus. Ovi lijekovi blokiraju aktivaciju T-stanica, koje su ključne u imunološkom odgovoru na strane antigene. Inhibitori mTOR, poput Inhibitori mTOR, također se koriste za smanjenje rasta i proliferacije Inhibitori mTOR.
Postoje i antimetaboliti, poput azatioprina i mikofenolat mofetila, koji inhibiraju sintezu DNA u stanicama koje se brzo dijele, kao što su T i B stanice. Monoklonska antitijela, kao što su rituksimab i basiliximab, ciljano napadaju specifične stanice imunološkog sustava, pružajući vrlo precizan pristup imunosupresiji.
Iako imunosupresija može biti nužna i korisna ona nosi i određene rizike
Glavni rizik povezan s imunosupresijom je povećana osjetljivost na infekcije. Budući da je imunološki sustav potisnut, tijelo ima smanjenu sposobnost borbe protiv bakterija, virusa i drugih patogena. A to može dovesti do ozbiljnih infekcija, koje mogu biti opasne po život. A dugotrajna upotreba imunosupresivnih lijekova također može povećati rizik od razvoja određenih oblika raka, kao što su kožni rak i limfomi. Ostale nuspojave mogu uključivati visoki krvni tlak, dijabetes, oštećenje bubrega i jetre te osteoporozu.
Imunosupresija je ključni terapijski alat u modernoj medicini koji omogućuje uspješne transplantacije organa, kontrolu autoimunih bolesti i liječenje nekih oblika raka. Iako ima značajne koristi, potrebno je pažljivo razmotriti rizike i nuspojave povezane s njezinom upotrebom. Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju trebaju biti pod strogim medicinskim nadzorom kako bi se osigurala optimalna ravnoteža između smanjenja imunološkog odgovora i zaštite od infekcija i drugih komplikacija. Razvoj novih lijekova i terapija nastavlja poboljšavati ishode za pacijente, čineći imunosupresiju sigurnijom i učinkovitijom opcijom u liječenju. Više o imunosupresiji ili kako se na engleskom zove “immunosuppression” doznajte na Wikipediji.
