U krugu obitelji, prijatelja, poštovatelja Arsenova rada i medija, u prepunoj knjižari Rockmark u središtu Grada Zagreba, predstavljena je prva zbirka pjesama Arsena Dedića - Brod u boci - čije je prvo izdanje objavljeno još 1971. godine.
Druženje je proteklo onako kako i priliči, čitanjem Arsenovih stihova i u atmosferi koju bi, po riječima njegova sina Matije Dedića, i sam Arsen blagoslovio. Okupljeni su tako imali priliku čuti stihove iz zbirke Brod u boci Kakve pjesme pjevati, Lijepe provincijalke, Kavana Opera...
Deveto nepromijenjeno izdanje donosi 29 pjesmama i ciklus Brod s mojim imenom, uz originalni predgovor Zvonimira Goloba te Arsenovu ilustraciju na naslovnici i autoportret.
Zbirka Brod u boci prvi put je izašla 1971., kada je pjesme i šansone u knjigu sastavio i objavio Zvonimir Golob. Do 1988. zbirka je doživjela osam izdanja i ukupno 80.000 prodanih primjeraka. Brod u boci moguće je kupiti u knjižari Rockmark.
"Iskreno, od svega srca, ne s puno riječi, već s puno ljubavi, zahvaljujem svima onima koji su sudjelovali da nam dođe to deveto izdanje", rekla je Gabi Novak osvrnuvši se i na više od 40 godina braka s Arsenom: "Bio je sjajan, izuzetan. On je bio osoba s kojom je trebalo znati živjeti. Spojilo nas je jedno isto gledanje, zrelih ljudi, nismo više bili djeca, istraživači u ljubavi. Sreli smo se kao zreli ljudi i iz prijateljstva se stvorila duboka i lijepa veza koja je dugo trajala. Pomagali smo jedno drugom, štitili se, dalje rasli, odrasli."
"Knjiga je onda bila strašno važna, a očito je težinu i imidž zadržala i danas. Meni je drago da je izdavač upravo Rockmark, Krešo Blažević, da je to njihova prva knjiga. Teško je ponoviti ona vremena iz raznih razloga, ali vjerujem da će on sigurno dobar dio uspjeti realizirati i ovim vremenima", istaknuo je Matija Dedić.
Akademik Tonko Maroević prisjetio se kako se s Arsenovim stihovima prvi put susreo još sredinom 50-ih: "Brod u boci je vraćanje ishodištu, vraćanje doživljajima zavičaja, s jedne strane, doživljaju one elementarne ljubavi, jednom rječju one prisne riječi i neposrednosti obraćanja. Zato je ta knjiga stekla veliku popularnost i vratila poeziju ljudima. Ljudi odbijaju poeziju ukoliko nije, kao u Arsenovom slučaju, emocionalna i istovremeno podsmješljiva. On ima humornu komponentu, omogućava nam da lakše prihvatimo stvari koje bi inače smatrali patetičnim."
Kantautorica Lea Dekleva o tome koliko je Arsen utjecao na nju rekla je: "Je li dovoljno ili previše 99%? Rano sam ga počela slušati, od albuma Arsen pjeva djeci, srećom mi je nametnuto od mame. Taj glas i rukopis uđe ti negdje u krv i ostaneš zarobljen u tome. Ono najljepše što je Arsen radio je opisivanje života i ljubavi na način koji nam je svima strašno blizak i svatko se može u tome pronaći. Na to sam se ja oslonila u smislu da ga jednostavno razumiješ. Opisao je ono što osjećaš i živiš i što možda ne bi znao reći. Potpuno je lako i predivno pisati na hrvatskom jeziku, ako znaš, a on je znao."
"Njegova je poezija obilježila niz studenata koji su dolazili u Zagreb. Ono što je on pisao, to smo bili mi, naš život. On je tako veliki poeta da ne znam uopće na koga nije utjecao. Da li se bavili glazbom, teatrom, književnošću, slikarstvom... Ta poezija je toliko jaka. Ponosna sam što sam ga poznavala i živjela u to njegovo vrijeme u kreativnom periodu mog života", rekla je glumica i redateljica Senka Bulić.
O tome koliko je Arsen Dedić utjecao na njega, glazbenik Kristijan Beluhan kaže: "Svojim savjetima tijekom mog glazbenog rada pomogao mi je da neke stvari dovedem do kraja i biti u društvu jednog takvog umjetnika i čovjeka je bilo apsolutno zadovoljstvo."
"Pročitavši neku njegovu pjesmu ili čuvši glazbu često sam znao promisliti da ovo što radim neme veze s vezom. Nije me inspirirao, zapravo me kočio. Toliko je dobar da promisliš da nećeš nikada ništa toliko važno napraviti i onda bolje da odustaneš prije nego kreneš. Ono što se događa kad slušaš pjesme Springsteena, Cohena, Waitsa... On je ta garda. Ja neću nikada biti toliko dobar", kazao je kantautor Aljoša Šerić, frontman sastava Pavel.
Kantautorica Sara Renar Arsenove je stihove, za kraj, otpjevala: "Kad sam se počela ozbiljnije baviti glazbom i poezijom putevi su nam se ukrstili i upoznali smo se. Na dvije manifestacije, u sjećanje na Tina Ujevića, zajedno smo i nastupili. Čak je bilo govora o nekoj suradnji, ali nažalost ispalo je kako je ispalo. Njegov rad mi je proširio vidike, otvorio oči za neke stvari i senzibilizirao me." |