Roman “Zvonar crkve Notre Dame” jedno je od najpoznatijih djela francuskog književnika Victora Hugoa. Objavljen 1831. godine, ovaj roman pripada razdoblju romantizma i smatra se ključnim djelom tog književnog pokreta. Hugo je kroz ovu priču uspješno spojio dramatičnu ljubavnu priču, društvenu kritiku i fascinaciju arhitekturom, posebno katedralom Notre-Dame, koja je glavni simbol romana.
Radnja romana smještena je u Pariz krajem 15. stoljeća, a središnji likovi predstavljaju širok spektar društvenih slojeva i sudbina. Glavni protagonist, Quasimodo, zvonar katedrale, rođen je s tjelesnim deformacijama i zbog svog izgleda živi izoliran od društva. Unatoč svojoj vanjskoj ružnoći, Quasimodo je plemenit, vjeran i suosjećajan, što ga čini jednim od najdojmljivijih likova svjetske književnosti.
- PROČITAJTE VIŠE: Zagrebačka Katedrala | Neogotička sakralna građevina i majka svih crkava u zagrebačkoj nadbiskupiji
Nasuprot njemu stoji Esmeralda, mlada i prekrasna ciganska plesačica, koja privlači pažnju mnogih muškaraca, uključujući Quasimoda, okrutnog svećenika Claudea Frolla i viteza Phoebusa de Châteaupersa. Esmeralda je simbol nevinosti i slobode, ali njezina sudbina tragično je povezana s manipulacijama i mračnim željama onih koji je žele posjedovati.
Roman “Zvonar crkve Notre-Dame” istražuje teme ljubavi, požude, žrtve i osude
Claude Frollo, svećenik koji postaje opsjednut Esmeraldom, predstavlja moralni pad i licemjerje religijskih figura. Njegova tamna strana pokreće mnoge tragične događaje u priči, dok Quasimodo, koji također voli Esmeraldu, svoju ljubav izražava kroz nesebičnost i odanost.
Osim što se bavi individualnim sudbinama likova, Victor Hugo koristi roman kao platformu za kritiku društvenih nepravdi. Pariz 15. stoljeća prikazan je kao grad s velikim društvenim podjelama, gdje su siromašni i marginalizirani često prepušteni nemilosrdnoj sudbini. Kroz Quasimoda, Esmeraldu i ostale likove, Hugo istražuje kako društvo osuđuje one koji se ne uklapaju u njegove norme, bilo zbog izgleda, porijekla ili životnog stila.
Jedan od najvažnijih elemenata romana je sama katedrala Notre-Dame
Ona nije samo pozadina priče, već i ključni “lik” koji simbolizira veličanstvo gotičke arhitekture i povijesni duh Pariza. Hugo je napisao roman kako bi potaknuo interes za očuvanje katedrale, koja je u to vrijeme bila u lošem stanju. Zahvaljujući uspjehu romana, porastao je interes za gotičku arhitekturu, što je rezultiralo opsežnom restauracijom katedrale u 19. stoljeću.
Stil pisanja Victora Hugoa u romanu Zvonar crkve Notre-Dame bogat je deskripcijama i emocijama. Autor koristi dugotrajne opise i digresije kako bi čitatelja uronio u povijesni i kulturni kontekst, čime dodatno pojačava simboliku priče. A kroz kompleksne likove i snažne sukobe, Hugo istražuje univerzalne teme koje su i danas aktualne.
Tragičan kraj romana, u kojem Quasimodo oplakuje Esmeraldu, ostavlja dubok dojam na čitatelje. Ukratko, Zvonar crkve Notre Dame ostaje jedno od najvažnijih književnih djela svih vremena, koje istovremeno fascinira ljubiteljima povijesti, književnosti i ljudske drame. Više o slavnom francuskom piscu Victoru Hugou, znanom i po djelu Jadnici ili Les Miserables možete doznati na Wikipediji.
