Solarni vjetar je neprekidni tok nabijenih čestica koje Sunce izbacuje u svemir. A riječ je o plazmi, mješavini elektrona, protona i drugih ioniziranih čestica, koja iz središta naše zvijezde putuje prema vanjskim dijelovima Sunčevog sustava brzinama koje dosežu i do 800 kilometara u sekundi. Iako je nevidljiv golim okom, solarni vjetar igra ključnu ulogu u svemirskoj dinamici te utječe na planete, satelite, komunikacijske sustave i život na Zemlji.
Solarni vjetar nastaje u Sunčevoj koroni, najvišem sloju Sunčeve atmosfere. Naime, temperatura korone doseže nekoliko milijuna stupnjeva Celzijusa, što omogućuje česticama da pobjegnu gravitacijskoj sili Sunca i krenu prema prostoru. A postoje dvije glavne vrste solarnog vjetra. Prvo je sporiji, koji putuje brzinom oko 400 km/s i brži, koji može doseći i 800 km/s. Brži vjetar obično potječe iz tzv. koronalnih rupa – tamnijih i hladnijih regija korone gdje su magnetski silnici otvoreni prema svemiru.
- PROČITAJTE VIŠE: Eutelsat | Vodeća satelitska tvrtka za televiziju, internet i globalne komunikacije
Iako se možda čini kao daleka svemirska pojava, solarni vjetar ima izravan utjecaj na naš svakodnevni život. Jedan od najpoznatijih učinaka solarnog vjetra je pojava polarne svjetlosti, tj. aurore borealis i australis. Naime, kada nabijene čestice solarnog vjetra uđu u Zemljinu atmosferu i sudare se s molekulama zraka u blizini magnetskih polova, nastaju svjetlosni efekti spektakularnih boja i oblika. Taj proces ne samo da stvara zadivljujući prirodni fenomen, već i svjedoči o složenoj interakciji između Sunca i Zemlje.
Solarni vjetar rijetko može naštetiti Zemlji jer ju štiti magnetosfera
Zemljino magnetsko polje, poznato kao magnetosfera, djeluje kao zaštitni štit od štetnog djelovanja solarnog vjetra. Međutim, kada dođe do snažnijih izbacivanja mase s korone (engl. coronal mass ejection, CME), val čestica može poremetiti magnetosferu, uzrokujući geomagnetske oluje. A takve oluje mogu imati ozbiljne posljedice – ometanje satelitskih komunikacija, GPS sustava pa čak i oštećenja električnih mreža na Zemlji.
Znanstvenici već desetljećima proučavaju solarni vjetar kako bi bolje razumjeli njegovo ponašanje i predvidjeli moguće opasnosti. NASA-ina misija Parker Solar Probe, lansirana 2018. godine, najambiciozniji je pokušaj proučavanja Sunca iz neposredne blizine. Tako je ova letjelica prošla bliže Suncu nego ijedna prije nje, istražujući uvjete u koroni i prateći tok solarnog vjetra od samog izvora. A solarni vjetar nije samo opasnost – on je i ključ razumijevanja svemirske klime.
U budućnosti, razumijevanje ove pojave postat će još važnije kako se čovječanstvo bude širilo prema drugim planetima. No, za astronaute izvan Zemljinog zaštitnog polja, solarni vjetar predstavlja ozbiljnu prijetnju zbog visoke razine radijacije. Upravo zato znanstveno praćenje Sunca i njegovih aktivnosti ostaje ključno za sigurnost i tehnološki razvoj čovječanstva. U konačnici, solarni vjetar je podsjetnik na povezanost svega u svemiru – od jezgre zvijezde do svjetlosti koja pleše na polarnom nebu. A više informacija o ovoj svemirskoj pojavi možete doznati na Wikipediji ili u video prilogu na kraju ovog teksta.
