Kuiperov pojas je prostrano područje Sunčevog sustava koje se proteže iza orbite Neptuna, približno od 30 do 55 astronomskih jedinica (AJ) od Sunca. Ova regija sadrži bezbroj malih tijela sastavljenih prvenstveno od leda, poput metana, amonijaka i vode te se smatra izvorom mnogih kratkoperiodičnih kometa, uključujući poznati Halleyev komet.
Iako je postojanje Kuiperovog pojasa teoretski predloženo još sredinom 20. stoljeća, službeno je potvrđeno tek 1992. godine. A tada su astronomi David Jewitt i Jane Luu otkrili prvi objekt u tom području, nazvan 1992 QB1. Prije toga, astronom Gerard Kuiper 1951. godine predložio je postojanje pojasa ledenih objekata iza Neptuna. No, njegova teorija nije bila u potpunosti točna prema današnjem shvaćanju.
- PROČITAJTE VIŠE: Pekač kruha | Praktičan automatski kuhinjski uređaj koji štedi vaše vrijeme, ali i novac
A od 1992. godine do danas otkriveno je na tisuće objekata u Kuiperovom pojasu. Dodajmo da se oni često nazivaju Kuiperova pojasna tijela (KPT) ili Transneptunski objekti (TNO). Najveći od njih su Pluton, Eris, Haumea i Makemake, koji su svi klasificirani kao patuljasti planeti zbog svoje veličine i gravitacijskih karakteristika.
Kuiperov pojas razlikuje se od drugih regija Sunčevog sustava zbog svoje kompozicije i strukture
Dok su unutarnji planeti stjenoviti, a vanjski plinoviti, objekti u Kuiperovom pojasu su uglavnom sastavljeni od mješavine stijena i zaleđenih spojeva. Također, većina ovih tijela ima neregularan oblik zbog svoje relativno male veličine i slabe gravitacije. Temperatura u Kuiperovom pojasu iznimno je niska i obično se kreće oko -220 °C. A to omogućava postojanje leda u gotovo netaknutom stanju kroz milijarde godina.
Ova ledena tijela pružaju znanstvenicima uvid u sastav ranog Sunčevog sustava, jer su ostala relativno nepromijenjena od svog nastanka. Naime, Kuiperov pojas predstavlja važan cilj za astronomiju i astrofiziku jer može objasniti procese formiranja i evolucije Sunčevog sustava. Također je ključan za razumijevanje kratkoperiodičnih kometa, koji vuku svoje porijeklo upravo iz ovog pojasa. Zbog toga su mnoge svemirske misije usmjerene na istraživanje ovog udaljenog područja.
Jedna od najznačajnijih istraživačkih misija bila je “New Horizons”
Ona je lansirana 2006. godine s ciljem istraživanja Plutona i drugih objekata u Kuiperovom pojasu. Letjelica je 2015. godine uspješno proletjela pored Plutona, pruživši nevjerojatne fotografije i podatke o njegovoj površini, atmosferi i mjesecima. Kasnije je 2019. godine preletjela i pokraj objekta Arrokoth (poznat i kao Ultima Thule), koji se pokazao kao binarni objekt neobičnog oblika.
A iako se često miješaju, Kuiperov pojas i Oortov oblak su različite strukture. Dok se Kuiperov pojas proteže do 55 AJ od Sunca, Oortov oblak je mnogo udaljeniji, sferičan i proteže se do otprilike 100.000 AJ. Također, Kuiperov pojas se smatra izvorom kratkoperiodičnih kometa, dok Oortov oblak daje dugoperiodične komete koji ulaze u unutarnji Sunčev sustav.
Ukratko, Kuiperov pojas ostaje jedno od najfascinantnijih i najmanje istraženih područja Sunčevog sustava. Njegova istraživanja pružaju neprocjenjiv uvid u nastanak i evoluciju našeg planetarnog sustava te potencijalno skrivaju odgovore na neka od najvažnijih pitanja moderne astronomije. Više o ovoj regiji u našem sustavu možete doznati na Wikipediji.
Tehničke specifikacije
- Položaj: Iza orbite Neptuna (od 30 do 55 AJ od Sunca)
- Širina: Približno 25 AJ
- Masa: Procjenjuje se na 0,01 do 0,1 Zemljine mase
- Sastav objekata: Led (voda, metan, amonijak), stijene, prašina
- Temperature: Približno -220 °C
- Poznati objekti: Pluton, Eris, Haumea, Makemake
- Tip objekata: Kuiperova pojasna tijela (KPT) i patuljasti planeti
- Izvor kometa: Izvor kratkoperiodičnih kometa
