U svijetu astronomije malo je misija koje su imale tako dalekosežan i precizan učinak kao što je imala Gaia – svemirski teleskop Europske svemirske agencije (ESA). Lansirana 19. prosinca 2013. godine, Gaia je provela više od desetljeća u svemiru mapirajući našu galaksiju s dosad neviđenom točnošću, pružajući podatke koji su promijenili način na koji razumijemo svemir oko sebe.
Glavni cilj misije ovog svemirskog teleskopa bio je ambiciozan – stvoriti najprecizniju trodimenzionalnu kartu Mliječne staze ikada napravljenu. A kako bi to postigla Gaia je mjerila položaj, udaljenost, gibanje, sjaj i spektar više od dvije milijarde zvijezda. Zahvaljujući tim podacima, znanstvenici su uspjeli rekonstruirati prošlost naše galaksije, proučiti njezinu strukturu i predvidjeti njezin razvoj u budućnosti.
- PROČITAJTE VIŠE: Krapina | Dragulj Hrvatskog zagorja na korak od Zagreba
Svemirski opservatorij Gaia je donio pravu astrometrijsku revoluciju. Gdje su raniji teleskopi mogli mjeriti položaje tisuća ili stotina tisuća zvijezda, Gaia je to činila s milijardama. I to s preciznošću manjom od širine vlasi kose gledane s udaljenosti od 1000 kilometara.
Tijekom svojih godina rada Gaia je proizvela ogromnu količinu znanstvenih otkrića
- detaljne karte zvjezdanih tokova – tragova drevnih galaktičkih sudara;
- otkriće nepoznatih egzoplaneta, kao i tisuće asteroida i kometa u Sunčevu sustavu;
- uvidi u raspodjelu tamne tvari u galaksiji;
- identifikacija tisuća promjenjivih zvijezda, supernova i kvazara;
Jedan od najvažnijih rezultata misije bio je dokaz o sudarima Mliječne staze s manjim galaksijama u prošlosti, poput sudara s galaksijom Gaia-Enceladus. Ukratko, ovi sudari oblikovali su današnju strukturu galaksije i objasnili porijeklo brojnih zvijezda u njenom halou. Dodajmo, u kontekstu galaksije, halo ili galaktički halo je prostrano, kuglasto područje koje okružuje galaksiju, ali je puno rjeđe i slabo svijetli. A sadrži:
- gotovo da nema plina ni prašine pa se tamo ne rađaju nove zvijezde;
- stare zvijezde i zvjezdane skupove (posebno kuglaste skupove);
- veliku količinu tamne tvari;
Tehnička čuda iza ove svemirske misije
Gaia se nalazila u Lagrangeovoj točki L2, udaljenoj oko 1.5 milijuna kilometara od Zemlje, gdje je imala idealne uvjete za stabilno promatranje. Tijelo teleskopa bilo je opremljeno dvama ogledalima koja su usmjeravala svjetlost prema istom žarištu, omogućujući simultano promatranje dvaju područja neba. Instrumenti su omogućavali istovremeno prikupljanje astrometrijskih, fotometrijskih i spektroskopskih podataka.
No, nakon više od 11 godina neprekidnog rada, ESA je službeno umirovila svemirski teleskop Gaia u ožujku 2025. godine. A tijekom svoje misije Gaia je prikupila toliko podataka da će znanstvenici još desetljećima imati materijala za analizu. Njezina ostavština već sada se smatra jednim od najvažnijih znanstvenih dostignuća 21. stoljeća. Sve što vas dodatno zanima o ovom svemirskom opservatoriju možete doznati na mrežnim stranicama ESA-e. A tehničke karakteristike i dokumentarni film o ovom teleskopu možete pogledati u nastavku ovog teksta.
Tehničke specifikacije:
- Naziv: Svemirski opservatorij Gaia
- Operator: ESA (Europska svemirska agencija)
- Vrsta misije: Astrometrijska svemirska opservatorija
- Lansiranje: 19. prosinca 2013.
- Umirovljenje: Ožujak 2025.
- Orbita: Lagrangeova točka L2, ~1.5 milijuna km od Zemlje
- Masa: 2.029 kg
- Dimenzije: 3.1 m × 3.1 m (cilindrično tijelo)
- Instrumenti:
- Astrometrijski teleskop s dvostrukom optikom
- Fotometri (za boje i sjaj)
- Radijalni spektrometar (za brzinu i spektar)
- Opažački kapacitet: preko 2 milijarde zvijezda
- Točnost mjerenja: do 10 mikrosekundi luka za najsjajnije zvijezde
- Trajanje misije: 11 godina
- Zadnji veliki paket podataka (Gaia DR3): lipanj 2022.
