Brutalizam je arhitektonski stil koji je dominirao u razdoblju od 1950-ih do 1970-ih godina, a prepoznatljiv je po upotrebi sirovog betona, monumentalnih struktura i jednostavnih, utilitarnih oblika. Naziv brutalizam potječe od francuskog izraza “béton brut”, što znači “sirovi beton”, a odnosi se na materijal koji je bio ključni element u ovom stilu. Brutalizam je bio odgovor na potrebu za brzim i ekonomičnim rješenjima za masovno stanovanje i javne zgrade nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu.
Brutalizam se najčešće povezuje s poslijeratnim obnovama u Europi, ali njegov utjecaj proširio se i na druge dijelove svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Australiju pa čak i dijelove Azije. Njegovi pioniri su britanski arhitekti Alison i Peter Smithson, koji su 1950-ih godina predstavili koncept “novog brutalizma”. Njihova vizija arhitekture temeljila se na iskrenom pristupu prema materijalima i funkcionalnosti. Željeli su stvoriti zgrade koje ne prikrivaju svoju strukturu, već ju ističu, stvarajući tako estetsku vrijednost iz sirovosti i jednostavnosti.
- PROČITAJTE VIŠE: Liga naroda | Međunarodna organizacija osnovana 1920. godine s ciljem očuvanja mira i sprječavanja budućih sukoba među državama
Jedan od najpoznatijih primjera brutalizma je zgrada Unité d’Habitation u Marseilleu, koju je dizajnirao francuski arhitekt Le Corbusier. Iako Le Corbusier, pravog imena Charles Édouard Jeanneret Gris nije bio strogo brutalistički arhitekt, njegova uporaba betona u ovom projektu postala je simbol brutalističkog pokreta. Zgrada je bila funkcionalna, masivna i odraz socijalističkih ideala, pružajući stanovanje za tisuće ljudi u velikom, samoopskrbljivom bloku.
Brutalizam je najčešće povezan s velikim betonskim strukturama koje su grube i sirove
Beton je bio omiljeni materijal jer je bio jeftin, izdržljiv i mogao se lako oblikovati u različite forme. A zgrade često imaju oštre, geometrijske linije i impozantne dimenzije, što im daje monumentalni karakter. Ključna karakteristika brutalističkih zgrada je naglašena funkcionalnost. Ove zgrade nisu bile dizajnirane da budu estetski privlačne u tradicionalnom smislu, već da služe specifičnoj svrsi. Bilo da je to stanovanje, uredski prostor ili javna zgrada. Prostorije su često velike, otvorene i fleksibilne, prilagođene za različite namjene.
Brutalistički stil također se odlikuje iskrenošću prema materijalima. Beton se često ostavlja u svom prirodnom stanju, bez završne obrade, čime se naglašava njegova tekstura i boja. Arhitekti brutalizma su vjerovali da je sirovost materijala istovremeno simbol snage i jednostavnosti.
Iako je brutalizam imao značajan utjecaj na modernu arhitekturu, stil je često bio kritiziran
Naime, kritičari su isticali da su brutalističke zgrade hladne, neprijateljske i neprikladne za ljudski boravak. Njihova masivnost i nedostatak estetskih detalja mnogima su djelovali dehumanizirajuće, stvarajući osjećaj otuđenja. Zbog toga su mnoge brutalističke zgrade s vremenom postale nepopularne među javnošću.
Jedan od glavnih razloga za ovu nepopularnost bio je i propadanje materijala. Beton, iako trajan, često nije bio pravilno održavan, što je dovelo do erozije i raspadanja mnogih brutalističkih građevina. Ovaj proces ubrzalo je i zanemarivanje mnogih javnih zgrada, što je dodatno narušilo percepciju ovog stila.
Unatoč kritikama ovaj arhitektonski stil je doživio svojevrsnu renesansu u 21. stoljeću
Mnogi arhitektonski kritičari i dizajneri danas cijene brutalističke zgrade zbog njihove iskrenosti i inovativnosti. Ove zgrade sada se promatraju kao spomenici povijesnog razdoblja i socijalne ideologije koja je težila funkcionalnosti i kolektivizmu. Neki od najpoznatijih brutalističkih objekata, poput Barbican Centra u Londonu, Boston City Halla i Trgovačkog centra u Birminghamu, danas su zaštićeni kao kulturna baština. Njihova arhitektonska važnost prepoznata je zbog inovativnih rješenja i jedinstvenog doprinosa urbanim sredinama.
Brutalizam ostaje jedan od najkontroverznijih i najprepoznatljivijih stilova u povijesti moderne arhitekture. Njegova sirova estetika i funkcionalnost odražavaju duh vremena u kojem je nastao, ali i izazivaju brojne debate među arhitektima i širim društvom. Danas, dok se mnoge brutalističke zgrade suočavaju s prijetnjom rušenja, javlja se novi val interesa za njihovu očuvanje. Ovaj stil možda nikada neće biti široko prihvaćen kao “lijep”, ali njegova važnost kao kulturnog i povijesnog fenomena ne može se zanemariti. Više o ovoj vrsti arhitekture koja se na engleskom naziva “brutalist architecture” potražite na Wikipediji.
