Park-šuma Maksimir otvorena je davne 1794. godine, na tada rubnim istočnim dijelovima grada Zagreba i na krajnjim južnim ograncima planine Medvednice. Novi gradski park je nastao krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Inicijator izgradnje takvog parka bio je biskup Maksimilijan Vrhovec, kada je odlučio da na mjestu stare biskupske šume zagrepčanima podari “park za odmor i rekreaciju”.
Park Maksimir je i dobio ime prema svom osnivaču i gradskom meceni. On se prvotno se zvao Maksimilijanov mir ili skraćeno – Maksimir. Nakon smrti biskupa Vrhovca rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović (1760. – 1837.).
Biskup Alagović je napustio prvotnu zamisao oblikovanja park-šume Maksimir u baroknom stilu i započinje s radovima na formiranju livada i otvaranju i prozračivanju parka. Unatoč tome što je izveo malo radova na njegovom uređenju, Aleksandar Alagović je stvorio temelje za formiranje pejsažnog ambijenta, kojeg je naposljetku dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik.
Park Maksimir je današnji izgled u englesko-pejzažnom stilu dobio 1839. godine
Za tu veliku promjenu smatra se zaslužnim biskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir kakvog danas poznamo. Za njegovu izgradnju angažirao je skupinu iskusnih austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Laxenburgu, Schönbrunnu i Hetzendorfu u blizini Beča, a tu je skupinu vodio vrsni vrtni arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Riedl (1793. – 1872.). U čast nadbiskupa Haulika, 1839. godine naziv perivoja je promjenjen u park Jurja ves. No, ubrzo nakon njegove smrti parku je vraćen stari naziv – Maksimir.
Park Maksimir prostire se na 316 hektara i nalazi se na nadmorskoj visini između 120 do 167 metara. Park administrativno pripada zagrebačkoj Gradskoj četvrti Maksimir. Zanimljivo, park-šuma Maksimir je površinom velika skoro kao i Central park u New Yorku. Točnije, Maksimir je manji za samo 24 hektara. 1964. godine, budući da od svog otvorenja gotovo uopće nije mijenjan, Maksimir je proglašen spomenikom parkovne arhitekture te je postao i zaštićeno kulturno dobro. 1925. godine u južnom dijelu parka Maksimir otvoren je Zoološki vrt Zagreb, kojeg je osnovao Mijo pl. Filipović. Zagrebački Zoo vrt je najstariji zoološki vrt u jugoistočnoj Europi, a zanimljiv je podatak da su na dan otvorenja u njemu bile samo tri lisice i dvije sove.
Maksimir je prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu
U vrijeme osnivanja parka, on je bio jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austro Ugarske Monarhije. Naime, do uređenja javnog parka Maksimir, do tada su se diljem Monarhije podizali samo privatni i javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.
U parku Maksimir je očuvana flora i fauna nizinskih šuma, a u njemu žive mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Tako je u Parku zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu ptice dupljašice (zbog očuvane stoljetne hrastove šume i veliki broj duplji u starim stablima). Populacija Crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius) koji žive u Maksimiru jedna je od najvećih u svijetu, dok je ta vrsta ugrožena u europskim razmjerima. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša (također globalno ugrožene skupine).
U parku Maksimir se nalazi pet (prirodnih i umjetnih) jezera
Od tih pet jezera prvo je izgrađeno 1839. godine, a nalazi se odmah uz Maksimirsku cestu i Zoološki vrt. Maksimirska jezera nedjeljivi su dio ukupne pejsažne slike parka, što potvrđuje i njihov nastanak paralelno s njegovim oblikovanjem. Visokovrijedna estetska i krajobrazna obilježja jezera od vremena nastanka imaju i utilitarnu funkciju – prvotno su služili kao ribnjaci, a zatim kao rekreativne površine namijenjene vožnji čamcima.
Nekada je postojalo i šesto jezero kod vojničke streljane u dolini potoka Ivančića, a nastalo je proširivanjem i produbljenjem njegova korita. Dodajmo da kroz park Maksimir protiče sedam potoka – Bliznec, Bukovčak, Dahlia, Maksimirec, Mirni dol, Piškornica i Štefanovec.
Park Maksimir obiluje atraktivnim objektima i spomenicima
Neki od (važnijih) objekata su Švicarska kuća, Vidikovac (populani Kiosk), Paviljon jeka i Kapela sv. Jurja. Arhitektonski objekti u Parku većinom su djelo graditelja Franje Schüchta (1793. – 1872.).
Vidikovac
Poznat i pod nazivom Kiosk, izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine prema projektu Franza Schüchta. Najistaknutiji je objekt parka Maksimir – on je središte parka iz kojeg se račvaju putevi. Objekt ima dva kata visine 17 metara i kvadratični trocrta u prizemlju koji je okružen trijemom iznad kojeg je terasa. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2002. godine.
Paviljon jeka
To je jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir podignut je poslije 1840. godine. Izgrađen je prema nacrtu Franza Schüchta, a poznat i pod nazivom Latern – tempel. Paviljon je izgrađen u čast božici Eho i posebno uspješno udvaja i odbija zvukove, što čini posebnu atrakciju koja je sadržana i u njegovom nazivu. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2001. godine.
Švicarska kuća
Jednokatnica poznata i pod nazivom Tirolska kuća, građena je prema nacrtu Franza Schüchta tijekom 1841. godine, a dovršena u jesen 1842. godine. Pripada stiliziranoj rustikalnoj arhitekturi, odakle joj dolazi i naziv. Posebnu vrijednost kući daje Haulikov salon na katu izrađen od drvene oplate i bogato izrezbareni barokni strop. Njega je pribavio Michael Sebastian Riedl iz augustinskog samostana u Klosterneuburgu kao poklon prepozita Jakoba Ruttenstocka. Prozori i balkonska vrata ukrašeni su s 12 vitraja s prizorima švicarskih i tirolskih krajolika. Njih je izveo Antun Kothgasser prema predlošcima Antuna Gurka. Javna ustanova Maksimir obnovila je objekt 2005. godine.
Kapelica sv. Jurja
Neogotička kapelica izgrađena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine, kada je i posvećena. Izgrađena je na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram na povišenom mjestu blizu ljetovanića. Tu se misli na Haulikov ljetnikovac. Iako nisu pronađeni izvorni arhitektonski nacrti, iz sačuvanih zapisa je razvidno da se biskup Haulik za projekt i uređenje kapelice obratio tirolskoj radionici Glasmalerei – Anstalt.
Mogila
Spomen – humak nastao je 1925. godine povodom obilježavanja tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva. Mogilu je projektirao Aleksandar Freundenreich, a podignuo je Hrvatski sokolski savez u spomen na III. hrvatski svesokolski slet održan povodom tog jubileja u Zagrebu od 14. do 16. kolovoza 1925. godine. Mogila je nastala je na mjestu gdje se ranije nalazio paviljon Kišobran. Građena je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojim se zbio neki značajni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućugodišnje hrvatske povijesti.
U temeljima humka pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koje su sudjelovale u gradnji Mogile. Oko humka posađeno je deset stabala lipe u znak deset stoljeća hrvatskog narodnog života, odnosno hrvatske državnosti. Mogila je obnovljena 1994. godine, a prilikom obnove humak je obogaćen grudom hrvatske zemlje koju je svojim poljupcem blagoslovio papa Ivan Pavao II 10. rujna 1994. godine u zagrebačkoj zračnoj luci.
Velika pozornica
Orojektirao ju je Aleksandar Ljahnycki, zajedno sa skulpturom tzv. željeznom čipkom. Originalno su ispred pozornice bile postavljene žute plastične stolice, no, zbog protoka vremena i devastacije zamijenjene su sa 60 hrastovih klupa. Razmišljalo se i o preseljenju “željezne čipke” (na jezero Jarun), ali arhitekt na tako nešto nije pristao.
Javna ustanova Maksimir
Za park se brine Javna ustanova Maksimir. Ustanova upravlja zaštićenim područjima Grada Zagreba upisanima u Upisnik zaštićenih područja koji vodi tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode. To uključuje 18 spomenika parkovne arhitekture, dva značajna krajobraza i pet područja ekološke mreže Natura 2000 koja imaju međunarodni značaj.
Djelatnost Ustanove je zaštita, održavanje i promicanje zaštićenog područja Grada Zagreba s ciljem zaštite i očuvanja izvornosti prirode. Ustanova osigurava neometano odvijanje prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara. Nadzire provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravlja. Sudjeluje u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode tj. obavlja tzv. monitoring. Djelatnost se obavlja kao javna služba, a više o Javnoj ustanovi Maksimir doznajte na mrežnim stranicama na adresi park-maksimir.hr.
FOTOGALERIJA “Zagreb u slici”: Park-šuma Maksimir
