Film “Rollerball” iz 1975. godine, u režiji Normana Jewisona, jedan je od ranih primjera distopijskog znanstveno-fantastičnog filma koji na snažan i simboličan način propituje odnos između pojedinca i totalitarnog sustava. Temeljen na kratkoj priči “Roller Ball Murder” Williama Harrisona, koji je i sam napisao scenarij za film, “Rollerball” prikazuje mračni pogled na budućnost u kojoj svjetske korporacije upravljaju svim aspektima života, a sport postaje sredstvo kontrole masa.
Radnja ovog distopijskog SF filma smještena je u 2018. godinu. A nacionalne države više ne postoje – svijetom vladaju megakorporacije koje kontroliraju regije specijalizirane za određene grane: energiju, prehranu, komunikacije, transport… Umjesto ratova, sukobi se rješavaju putem brutalnog sporta zvanog Rollerball – kombinacije hokeja, američkog nogometa i motociklističkih utrka. A u kojem nasilje nije samo dopušteno, nego i poželjno.
Glavni lik je Jonathan E. (glumi ga James Caan), veteran i superzvijezda Rollerball tima iz Houstona. No, njegova popularnost počinje ugrožavati autoritet korporacija, jer simbolizira individualnu moć i volju. Točno ono što sustav želi suzbiti. A kada mu korporacijski vođa Bartholomew (glumi ga John Houseman) naredi da se povuče, Jonathan počinje istraživati zašto je sport stvoren, kako sustav funkcionira i tko zapravo donosi odluke. I time postaje prijetnja establišmentu…
Jedan od najzapaženijih aspekata ovog SF filma je sam sport
Taj sport nazvan “rollerball” prikazan je kroz tri brutalne i napete utakmice, snimljene s nevjerojatnom fizičkom snagom i realizmom. I dodajmo, te sekvence služe kao metafora za sukob pojedinca protiv dehumaniziranog sustava. Kroz njih gledatelj osjeća kako se pravila mijenjaju kako bi se onemogućilo preživljavanje. Naime, jedini cilj postaje ukloniti Jonathana, jer on dokazuje da pojedinac može nadmašiti kolektivnu volju strogo kontroliranog društva.
Vizualni stil filma, s hladnim, sterilnim interijerima i futurističkim arhitektonskim rješenjima, dodatno pojačava osjećaj otuđenja i kontrole. Glazbu potpisuje André Previn, a koristi se i klasična glazba (Bach, Shostakovich…), čime se stvara kontrast između nasilja i civilizacijskog nasljeđa koje je korporativni svijet isprao. Ukratko, Rollerball nije samo akcijski SF film, već filozofska rasprava o tome što znači biti slobodan i koje su granice moći sustava nad pojedincem.
Film kritizira komercijalizaciju sporta, gubitak privatnosti i dehumanizaciju društva – teme koje su i danas, gotovo 50 godina kasnije, nevjerojatno aktualne. A unatoč mješovitim kritikama u vrijeme izlaska, Rollerball je postao kultni klasik i ostaje relevantan kao upozorenje o mogućoj budućnosti u kojoj će korporativna moć nadvladati ljudsku slobodu. Više o ovom filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.5/10.
