U 78. godini života napustio nas je Nikša Gligo, jedna od najvećih osobnosti hrvatske muzikologije i glazbe. Nikša je bio akademik, ali i dugogodišnji redovni član Hrvatskog društva skladatelja. Svojim je doprinosom, razvoju mišljenja i percepcije suvremene glazbe u Hrvatskoj, kako one hrvatskih autora, tako i međunarodnih, postavio neizmjerno važan temelj za razvoj i sazrijevanje glazbene i zajednice kakvu imamo danas.
Drugi je jedinstveno važan aspekt njegove ostavštine njegov pedagoški rad. Naime, ovaj je znanstvenik iznimnoga znanja i intelekta, strog, beskompromisan i neumorno posvećen svemu što je radio, u niz budućih muzikoloških generacija usadio sve odlike koje je i sam primjenjivao u svome radu: kritičko razmišljanje, disciplinu, širinu pogleda i misli, upornost, stremljenje zadovoljavanju najviših kriterija, uz stalan rad i unaprjeđivanje. Time je zauvijek zadužio sve generacije koje dolaze.
Akademik Nikša Gligo rođen je 1946. godine. Završio je studij anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969., a studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1973. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je 1981. godine tezom o skladateljskom kontinuitetu u djelu Natka Devčića, a na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani obranio 1984. doktorsku disertaciju pod naslovom Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja.
Nikša Gligo se obrazovao i u inozemstvu
Akademske godine 1972./1973. i 1983./1984. proveo je uz potporu DAAD-a na studijskim boravcima u Koelnu i Zapadnom Berlinu. A kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt boravio je godine 1993./1994. na sveučilištu u Freiburgu u Breisgauu. Godine 1969. postaje voditelj Muzičkog salona Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, gdje ostaje do 1986. Muzički je salon njegovim nastojanjima postao jednim od središta glazbenog života Zagreba toga vremena, promovirajući prije svega suvremenu glazbu.
Od 1975. do 1977. godine programski je tajnik, a od 1977. do 1979. umjetnički voditelj Muzičkog biennala Zagreb. U organizaciji toga festivala sudjelovat će sve do 1991. te ponovno u razdoblju od 2002. do 2007. Pedagoškim radom počeo se baviti 1981., kada postaje honorarni asistent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Zagrebu, na kojemu je potom niz godina (od 1998. u zvanju redovnog profesora) predavao povijest (novije) glazbe, predmete s područja sistematske muzikologije (Metodologija glazbene analize, Metodologija znanstvenog istraživanja, Semiotika glazbe), Uvod u muzikologiju, kao i predmete na poslijediplomskom studiju. Obavljao je dužnost prodekana Muzičke akademije (1991. – 1993.) te u dva navrata pročelnika Odsjeka za muzikologiju (od 1989. do 1991. i od 1998. do 2004.). Na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije emeritiran je 2017. godine.
U središtu su njegovih istraživanja bili glazba dvadesetoga stoljeća, semiotika glazbe i metodološka pitanja muzikologije. Kao autor leksikonskih djela, rasprava o glazbenim terminima, kao i prijevodima stručne literature sa stranih jezika dao je dalekosežan doprinos standardiziranju hrvatskoga nazivlja s područja glazbe 20. stoljeća. Među njegovim objavljenim radovima ističu se knjige Vrijeme glazbe (1977.), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.) te Zvuk – znak – glazba: Rasprave oko glazbene semiografije (1999.). Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Posljedni ispraćaj Nikše Gliga održat će se u četvrtak, 15. veljače 2024. godine, u 10 sati na zagrebačkome Krematoriju.
