Pojam “femme fatale” dolazi iz francuskog jezika i doslovno znači “fatalna žena” ili “kobna žena”. Ona je arhetipski lik u književnosti, filmu i umjetnosti, često prikazana kao zavodljiva i inteligentna žena koja koristi svoju ljepotu i lukavost kako bi manipulirala muškarcima za vlastitu korist. Njezina tajanstvena priroda, hladna proračunatost i neodoljiv šarm čine je jednim od najsloženijih i najintrigantnijih ženskih likova u popularnoj kulturi.
Korijeni femme fatale protežu se unatrag do antičke mitologije i religije. Primjeri uključuju biblijsku Dalilu koja je izdala Samsona, grčku mitsku sirenu koja je mamila mornare u smrt te slavnu Kleopatru, čija je ljepota i politička inteligencija utjecala na moćne rimske vođe. Tijekom srednjeg vijeka i renesanse, žene koje su bile neovisne ili seksualno slobodne često su bile prikazivane kao prijetnja. A to je nastavilo oblikovati lik femme fatale u kasnijim razdobljima.
U 19. stoljeću ovaj je lik postao popularan u književnosti. Primjerice, Carmen iz istoimene novele Prospera Mériméa i Salomé iz biblijske priče o Ivanu Krstitelju prikazane su kao žene koje zavode i donose propast muškarcima. No, tek u 20. stoljeću s pojavom filma femme fatale je dosegla svoj puni potencijal. Razdoblje filma noir iz 1940-ih i 1950-ih donijelo je klasične primjere femme fatale.
Junakinje su bile ne samo privlačne nego i moralno dvosmislene
Često su igrale uloge ubojica, varalica ili špijunki. Primjeri uključuju Barbaru Stanwyck kao Phyllis Dietrichson u filmu Dvostruka opasnost (1944.), Ritu Hayworth u Gildi (1946.) i Lauren Bacall u Dubokom snu (1946.). Naime, ove žene nisu bile pasivne žrtve. One su aktivno koristile svoju moć kako bi kontrolirale muškarce i situacije u kojima su se nalazile.
S vremenom, lik femme fatale evoluirao je, ali nije nestao. Tako se u modernom filmu i televiziji žene sličnih osobina često prikazuju u kompleksnijim ulogama. Primjeri uključuju Catherine Tramell (Sharon Stone) u Sirovim strastima (1992.), Amy Dunne (Rosamund Pike) u Nestaloj (2014.) i Villanelle (Jodie Comer) u seriji Killing Eve. Iako su i dalje manipulativne i zavodljive, današnje femme fatale likove odlikuje veća psihološka dubina.
Lik femme fatale često simbolizira strah od ženske neovisnosti i seksualne moći
Tako su u patrijarhalnim društvima žene koje prkose normama i odbijaju tradicionalne uloge supruge i majke često prikazivane kao prijetnja. No, s feminističkim pokretima, percepcija femme fatale polako se mijenja. Tako ona postaje simbol ženske snage, inteligencije i samostalnosti.
Femme fatale je arhetip koji je izdržao test vremena, prilagođavajući se promjenama u društvu i popularnoj kulturi. Iako je nekoć predstavljala prijetnju muškoj dominaciji, danas može biti viđena i kao simbol osnažene, neovisne žene. Bez obzira na interpretaciju, jedno je sigurno – femme fatale ostaje jedan od najfascinantnijih i najkarizmatičnijih likova u povijesti umjetnosti i filma. Više o ovom pojmu možete doznati na Wikipediji.
