Ivan Škrabe je kantautor iz Jastrebarskog i na regionalnoj nezavisnoj glazbenoj sceni prisutan je desetak godina. U prosincu 2017. godine, u svega nekoliko sati, EP album “Dodirom slobode” snimljen je i miksan bez velikih produkcijskih intervencija. Debitantski EP album “Dodirom slobode” izašao je krajem proljeća 2018. godine i nekako proročki na albumu se našla prekrasna balada “Napustite gradove” koja je bez ikakvog premišljanja dobila i svoj videospot. Dodajmo da je on završen ovih dana, a za njega je zaslužan Doringo.
Pjesmama je ostavljen prirodni dinamički raspon. U ugodnom ambijentu rustikalnog drvenog studija na rubu šume u Škofjoj Loki, za zvučnu sliku zaslužan je slovenski producent i glazbenik Dejan Lapanja. Kao glasnica Vjetra iz šume, na jednoj pjesmi pojavljuje se slovenska kantautorica Katarina Juvančič. Ivana možete pratiti na njegovom Facebook profilu. A najbolji osvrt na Ivana i njegovu pjesmu ostavio je na svom blogu pisac Miljenko Jergović.
“Ivan Škrabe tihi je stanar desetog kata u jednom od starijih novozagrebačkih nebodera. Ponekad, sasvim rijetko, u lift uđe s gitarom. Lift je vrlo uzak, putnički, iz vremena kada se još nisu ugrađivali teretni liftovi. Svašta ljudi u njega unose: ogromne vreće sa smećem, komade namještaja, bicikle… Umjetnost neboderskog uzašašća je unijeti u lift stvar čija je zapremina veća od zapremine lifta. Fizika nebeskog života. I nitko se zbog toga ne ispričava. Zašto bi?
Ivanu Škrabi, međutim, kao da je pomalo neugodno što je s gitarom ušao u lift
Ivanov blues je vrlo ambijentalan, novozagrebački, blues Zapruđa i Bundeka, koji je do prije nekoliko godina bio prašuma, kao s američkog juga, iz koje nas je budio pijev tisuća ptica, a danas je park. To čujem u njegovom glasu i gitari, premda on o tome ne pjeva i nije mu to na umu. Tko zna, možda Ivan Škrabe nije ni živio tu u vrijeme kada je Bundek bio prašuma. Ali duh mjesta kroz njega pjeva, to je, uostalom, smisao bluesa.
Pjesma Napustite gradove nastala je godinama prije epidemije koronavirusa, koja je zahvatila svijet sa zime 2020. godine, ali ja ću je pamtiti po epidemiji. Bježati u šume, među stabla, tamo gdje nema zaraženih, u napuštena tvornička predgrađa, puste teretne kolodvore, u močvare i planine Ivanova bluesa…”, napisao je pisac Miljenko Jergović.
