|
 |
|
| |
• |
GDJE SAM? |
> |
|
> |
|
> |
|
> |
in memoriam |
|
| |
iza anđelka klobučara ostaje jedan od najvećih opusa u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi |
Preminuo skladatelj i orguljaš Anđelko Klobučar |
| |
 |
 |
| • |
anđelko klobučar (1931 - 2016) |
|
|
| |
Akademik Anđelko Klobučar, jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja današnjice, preminuo je u nedjelju, 7. kolovoza u Zagrebu, u 86. godini života.
Rođen je u Zagrebu 1931. godine. Studij na Historijsko - teorijskom odjelu Muzičke akademije završio je 1955. U kompoziciji je bio učenik Mila Cipre, a u orguljama Frana Lučića. U orguljama se usavršavao kod A. Nowakowskog u Salzburgu, a u kompoziciji kod A. Joliveta u Parizu.
Od 1956. radi kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu. Od 1968. je docent, a od 1983. do umirovljenja 2006. redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vodio je kolegije solfeggia, polifonije te glazbenih oblika i stilova. U Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku bio je voditelj seminara suvremene glazbe te ravnatelj programa.
Dugogodišnji je orguljaš Prvostolne crkve u Zagrebu. Kao majstor svog glazbala održao je ogroman broj koncerata u zemlji i inozemstvu. S nimio je nekoliko albuma orguljske glazbe, većinom iz vlastitog pera.
Dugogodišnji je redovni član Hrvatskog društva skladatelja, počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a od 1992. redoviti član HAZU.
Iza Anđelka Klobučara ostaje jedan od najvećih opusa u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi. Istaknuto mjesto zauzimaju skladbe za orgulje te sakralna djela: mise, oratoriji, kantate i zborovi. Posebno valja spomenuti Papinsku misu iz 1994. godine nastalu povodom 900. obljetnice Zagrebačke biskupije i prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku.
Značajan je i njegov orkestralni i koncertantni opus, a iznimno plodan bio je i kao skladatelj za pojedinačne instrumente i svekolike komorne sastave.
Od 1958. do 1963. glazbeni je suradnik Dubrava - filma u Zagrebu, kada kao plodan autor i spretan improvizator započinje rad na svom velikom i značajnom opusu filmske glazbe. Autor je glazbe za veliki broj dokumentarnih filmova. Posebno je značajna njegova autorska suradnja na animiranom filmu, u zlatno doba Zagrebačke škole.
Autor je glazbe i za dvadesetak igranih filmova, uključujući i antologijska ostvarenja ponajboljih hrvatskih režisera kao što su Breza A. Babaje, U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka ili Tajna Nikole Tesle Krste Papića.
Bio je dobitnik najviših hrvatskih nagrada i priznanja - Nagrada Milka Trnina (1970), Vjesnikova nagrada Josip Slavenski (1984.), Nagrada Vladimir Nazor (1990.), Nagrada Ivan Lukačić (1991., 1999.), Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1996.), Nagrada Grada Zagreba (1997.), Diskografska nagrada Porin za poseban do prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2002.) i Nagrada Lovro pl. Matačić Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika za životno djelo (2010.).
Također, odlikovan je Odličjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). |
| |
| |
| |
Dodatne informacije: |
 |
| • |
|
 |
| • |
|
|
| • |
|
| • |
|
|
| • |
8. kolovoza 2016. |
| • |
k.v. |
|
| |
| |
arhiva vijesti
(po godinama) |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
vijesti po mjesecima 2016. godine |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| |
|
| |
| |
|
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
