Kakav se humor krije iza priče Ministarstva ljubavi, što je dozvoljeno, a što nije udovicama hrvatskih branitelja gledatelji će moći saznati od 3. studenoga 2016. godine u zagrebačkim kinima, kada film kreće u distribuciju.
Mogu li ispektori Stjepan Perić i Dražen Kühn raskrinkati nečasne radnje udovica ili će se udovice izboriti da upozore i razotkriju sav apsurd hrvatskog birokratskog sustava saznat će svi koji odluče pogledati komediju koja će sve, nema sumnje, osvojiti već prvim gledanjem.
Puno smijeha, klasičnih filmskih zavrzlama, neočekivanih obrata, suza i nepredviđenih situacija mali su dio onoga što čeka one koji sjednu pred veliko filmsko platno i pogledaju novi film redatelja Pave Marinkovića, zanimljivog naziva - Ministarstvo ljubavi.
A što se krije iza priče o udovicama hrvatskih branitelja kojima novi obiteljski zakon osigurava novčanu naknadu zbog smrti supruga, ali i zabranjuje život u izvanbračnoj zajednici s drugim muškarcem, Pavo Marinković pokušao je ispričati na jedan duhovit način u kojem dva izmišljena inspektora prate udovice i pokušavaju ih uhvatiti u činjenu prekršaja.
Inspektori su zapravo i glavni glumci filma, a uloge su povjerene, više nego dobrima Stjepanu Periću i Draženu Kühnu koji su ne samo odlično odglumili svoje uloge, već se i u potpunosti stopili s cijelom pričom, koja samom filmu daje jednu posebnu težinu i kvalitetu više.
Glavna uloga dodijeljenja je Eciji Ojdanić, koja je prema riječima redatelja ulogu dobila jer svojim stavom, temperamentom, pa i svojim nastupom neodoljivo podsjeća na žene iz Dalmatinske zagore, lokacije gdje je i snimljena većina Marinkovićeva filma.
Uz spomenuti trojac, svoje uloge u filmu našlo je i niz vrhuskih hrvatskih glumaca, a između ostalih Olga Pakalović, Dijana Vidušin, Daria Lorenci Flatz, Nenad Srdelić, Janko Popović Volarić, Matija Prskalo, Ksenija Marinković, Snježana Sinovčić - Šiškov, Hristina Popović, Edita Karađole i mnogi drugi koji su jamstvo da Ministarstvo ljubavi uz obilje smijeha donosi i odličnu flimsku priču.
Film je sniman u okolici Drniša i okolnim mjetima, selima, Dalmatinske zagore, a zanimljivo je da untaoč visokim temepraturama i velikom broju statista nikada nije bilo napetih situacija jer je smijeh uvijek razbijao napetosti i stvarao pozitivnu atmosferu, koja se protezala tijekom cijelog snimanja, a za koju Marinković vjeruje da će biti jasno vidljiva i u samom filmu.
Iako je zbog pomalo problematične tematike filma, redatelj lokalnom stanovništvu tajio radnju filma, oni su ubrzo shvatili o čemu se radi i začudo, zabavljali se sa svim viđenim i pokazali da razumiju dobar humor bez obzira na koji način i kako on opisuje pojedinu situaciju. |