Izložba XXXX - Četiri časopisa koja se ne srame autora Gorana Martina Štimca otvara se u četvrtak, 12. svibnja 2016. godine u 20 sati u HDD galeriji.
Izložbu možete pogledati do 27. svibnja.
Za one koji se možda sjećaju, izložba je rubno povezana s izložbom Roman Cieslewicz: Sjajni tragovi održanom prije tri godine, čija je koncepcija počivala na vezama čuvenog poljsko - francuskog dizajnera i hrvatske sredine putem kultnog magazina Start.
No tema je ovoga puta veza između magazina i časopisa, dizajna i seksualnosti, a osim već spomenutog Starta, koncentrira se na još tri primjera: slavni njemački magazin Twen, mjesečnik Paradoks i franšizno izdanje Playboy.
Izložba `XXXX - Četiri časopisa koja se ne srame` kritički predstavlja četiri mainstream časopisa koji su, svaki u svom vremenu i prostoru, kulturološki ili dizajnerski pomicali granice. Premda su odabrani časopisi pokrivali vrlo širok raspon društvenih tema, fokus ove izložbe je na jednom njihovom zajedničkom aspektu - temi seksualnosti.
Putem izložaka te popratnih tekstova i dokumentacije izložba će prikazati kako je seksualna ikonografija ušla među omladinsku i mainstream populaciju, kako se o njoj govorilo, kako su časopisi preuzeli funkciju spolnog obrazovanja publike, kako su se razbijali tabui, kako danas čitamo njihovu neizbježnu eksploatacijsku dimenziju i koliko su je sami kritički propitivali, koje su stereotipe podržavali ili razbijali te kakve su bile reakcije i otpori javnosti.
Obrađeni su časopisi iz različitih razdoblja i društvenopolitičkih konteksta: njemački Twen s kraja 60-ih (uzet kao spominjani uzor dobrog oblikovanja koji je utjecao i na domaće dizajnere) te domaći časopisi Paradoks (humoristično-satirički mjesečnik s kraja 60-ih), legendarni Start (od sredine 70-ih do sredine 80-ih) te domaće izdanje Playboya (od kraja 90-ih do danas).
Twen (1959. - 1970.)
Njemački časopis Twen svojevremeno je, uz britansku Novu, smatran najbolje dizajniranim časopisom na svijetu i referentnom točkom za svako daljnje promišljanje dizajna časopisa. Zamišljen kao visokotiražni časopis za zapadnonjemačke poslijeratne dvadesetogodišnjake (twen-ty), uvelike se bavio temama ljubavi, seksa, kontracepcije, homoseksualnosti, promiskuiteta i sličnog, i to na visokoestetizirani način.
Unisono slavljen i istican, jedino su mu zamjerali apolitičnost, primjerice neangažiranost oko pitanja Berlinskog zida, Vijetnamskog rata, studentskih demonstracija itd. Twenov legendarni umjetnički direktor Willy Fleckhaus (1925. - 1983.), uporno polazeći od toga da dizajn treba diktirati sadržaj časopisa, nerijetko je bacao u očaj nadređene urednike. Fleckhaus u njemačkoj kulturi dizajna ima sličan status kao Ivan Picelj u hrvatskoj, a 1987. uvršten je u Art Directors Hall of Fame.
Twenov dizajn odlikuje beskompromisno tretiranje fotografije (Will McBride, Art Kane, Sam Haskins, Richard Avedon, Irving Penn i drugi), mnoštvo maštovitih ilustracija (Heinz Edelmann, kreator Žute podmornice Beatlesa, Tomi Ungerer, Hans Hillmann, ..) te minuciozan tretman tipografije, bjelina i općeniti dojam prostranosti. U domaćim pregledima dizajna autori poput Jasne Galjer i Feđe Vukića spominju Twen u kontekstu djelovanja Mihajla Arsovskog pa je ova izložba jedinstvena prilika za vidjeti taj utjecajan časopis uživo.
Paradoks (1966. - 1968.)
Humoristično - satirički časopis `za ozbiljna pitanja`, Paradoks, izdavao je Centar za kulturnu djelatnost omladine, isti centar koji kasnije izdaje i poznatiji Pop Express. Kao i mnogi drugi omladinski časopisi tog vremena (Studentski list, Polet, Omladinski tjednik, Tlo, Prolog), otrgnuo se nadzoru vlasti i počeo izvrgavati ruglu službene politike Zagreba i Beograda i opće prilike u Jugoslaviji te grubo ismijavati mnoge tadašnje političare i javne osobe - toliko da je povremeno bio zabranjivan, osnivač i glavni urednik Pajo Kanižaj pritvoren je na tri mjeseca zatvora, dok suosnivač Lazo Goluža naglo odlazi u Francusku. Prije konačnog ukidanja izašlo je ukupno 19 brojeva.
Dizajn Paradoksa potpisuju Zdravko Tišljar (dizajner, slikar-grafičar, 1938.), Zoran Pavlović Zozo (dizajner i karikaturist, 1941. - 2011.), Alfred Pal (dizajner i slikar, 1920. - 2010.), Tomislav Premerl (arhitekt i povjesničar arhitekture, 1939.) i Tomislav Kožarić (arhitekt, 1940.). Zbog nekvalitetnog tiska i loše kvalitete papira dominiraju crno - bijele ilustracije u štrihu, upotreba cut&paste kolažne tehnike, dadaističko poigravanje slovima, vinjetama, cjelokupnom kompozicijom itd.
Na grafički izgled Paradoksa utjecale su ideje ranije osnovane grupe Cistezija (1960.) te skupine zagrebačkih karikaturista (Zlatko Bastašić, Milovan Kovačević Koko, Ivan Pahernik, Zoran Pavlović Zozo i Ratko Petrić, predvođeni Fedorom Kritovcem) koju Vladimir Maleković u Vjesniku imenuje Zagrebačkom školom karikature.
Nastao u isto vrijeme, grafički izgled Paradoksa može se uspoređivati i s izvorno australskim (1963.), kasnije britanskim underground magazinima Oz (1967. - 1973.) i IT - International Times (1966. - 1973.). Paradoks se nije se libio teme seksa, a često je i od samih čitatelja te državnih struktura i konkurencije (beogradska Borba, časopis Front) bio napadan za širenje pornografije. Prikaz seksualnosti i ženskog tijela često je bio prožet seksističkim tonovima, posebno u karikaturama.
Start (1969. - 1991.)
Najuspješniji časopis novinske kuće Vjesnik, Start je započeo 1969. godine, u početku koncipiran kao magazin za automobilizam. Prodaja je isprva bila slaba, no već od petog broja uvode gole duplerice, primjenjujući davno isprobanu formulu sex sells. Ubrzo Start postaje visokotiražna tiskovina (200 tisuća primjeraka, s procijenjenih oko 500 tisuća čitatelja) i najutjecajniji dvotjednik koji su sve mnoge druge jugoslovenske redakcije bezuspješno pokušavale kopirati.
Zlatno doba Starta su sedamdesete i osamdesete, pod urednikom Seadom Saračevićem (od 1973.) koji angažira suradnike poput Marka Grčića, Marija Bošnjaka, Željka Žutelije, Mladena Pleše, Ive i Maroja Mihovilovića, Veselka Tenžere, Konstantina Milesa, Fadila Hadžića, Ingrid Badurine, Jelene Lovrić, Sine Karli, Maje Miles, Vere Horvat Pintarić, Vladimira Malekovića, Želimira Koščevića, Petra Selema, Denisa Kuljiša, Nenada Polimca, Darka Zubčevića, Miljenka Smoje i mnogih drugih.
Svatko - tko - je - netko, ili će to tek postati, bio je objavljen na njegovim stranicama.
Likovno, Start su grafički uređivali Zdravko Tunuković i Dinko Žibrat, drugi redizajn (oko 100. broja) radi Zoran Pavlović Zozo, koji redizajnira prepoznatljivu Startovu zvijezdu (blicfang), treći redizajn (od broja 200) radi čuveni poljski dizajner Roman Cieslewicz (1930. - 1996.), čije upute slijedi i unapređuje prvi magazinski umjetnički direktor na ovim prostorima Fadil Vejzović, četvrti redizajn je privremen (od broja 300), dok peti redizajn ponovno radi Roman Cieslewicz (od broja 330, naslovnice od broja 333), čije suvremene ideje tada zbog nestašice i loše kvalitete papira zapravo ne dolaze do punog izražaja.
Startova duplerica, upravo poput Playboyeve, uživala je kultni status te iznova predstavljala strane i domaće modele (npr. Slavica Radić buduća Ecclestone, manekenka Bernarda Marovt i druge). Za Start je dijapozitive nabavljao i bivši premijer Ivo Sanader. Zanimljivo, u ranim je brojevima duplerice pratila i erotska poezija poznatih pjesnika. Seksualne teme Start obrađuje kontinuirano bilo feljtonistički putem prijevoda i obrada iz stranog tiska ili putem originalnih tekstova (npr. Slavenka Drakulić, često u tandemu s ilustracijama Mirka Ilića). Tu su i stalne seksološke rubrike Evin notes i Intimna ordinacija (uređivao ih je stalni stručni suradnik seksolog dr. Marijan Košiček) i Usamljena srca (traženje partnera).
Startove kratke priče začinjene seksom dolaze iz pera najutjecajnijih književnika (Pero Kvesić, Momo Kapor, Marko Grčić, Dubravka Ugrešić, Zvonimir Majdak, Veljko Barbieri, Pavao Pavličić, Branislav Glumac, Ivan Kušan, Goran Tribuson, Hrvoje Hitrec i dr.), a prate ih efektne ilustracije Fadila Vejzovića, Eugena Kokota, Igora Kordeja i drugih autora. Često se Start počinjao čitati od posljednje stranice - zbog seksi karikatura domaćih i stranih virtuoza (Reisinger, Štambuk, Grgić, Sempé, Mallet, Kassalvy, Hoviv, Jacovitti i dr.). U drugoj polovici 80-ih broj seksualnih članaka opada, a seks istiskuju ratovi i visoka politika.
Playboy (1953. do danas)
Američki Playboy, premda nije bio prvi časopis koji je prikazao golo žensko tijelo, svakako predstavlja blueprint časopisa `za zabavu muškaraca`. Svojim duplericama, centerfoldima i playmate - djevojkama uvelike je zacrtao i predvodio svjetsku seksualnu revoluciju te doprinio seksualnoj emancipaciji i muškaraca i žena. Uz to, njegov osnivač Hugh Hefner (1926.) također se trudio da se u njemu ima što ozbiljno pročitati. Na izložbi se bavimo hrvatskim izdanjem Playboya, koje kod nas dolazi 1997. godine u vrijeme nakon pada socijalizma, kada prikazi ženske nagosti više nikoga previše ne iznenađuju ni ne uzbuđuju, još manje sablažnjavaju.
Danas je to punokrvni glossy lifestyle - časopis kojemu, na neki način, golotinja više služi kao ukras oko konzumerističkih ponuda, a 2016. američki Playboy, pritisnut padom tiraže, konkurencijom istovrsnih časopisa i interneta, iz komercijalnih razloga čak odustaje od prikazivanja golotinje.
Specifično, u 20-ak godina izlaženja, domaći Playboy grafički su oblikovala samo dvojica dizajnera, Davor Devčić i Igor Vranješ. Svoja dizajnerska i redakcijska iskustva te kako u Playboyu funkcionira domaća tipografija imamo priliku vidjeti i u videointervjuu. |
