Izložba Umjetnici, donatori, kolekcionari je svojevrstan hommage ljudima i autorima koji su stvorili fundus umjetničkih zbirki koje se danas čuvaju u Galeriji Klovićevi dvori.
Ovom izložbom autori su nastojali izraziti zahvalnost onima koji su u različitim prigodama i u različitim okolnostima galeriji ostavili na skrb i u nasljeđe dio vlastitog života pretočen u jedno djelo - sliku, skulpturu, instalaciju ili pak jedan cijeli opus ili kolekciju čije stvaranje predstavlja isto tako zalog života samog.
Izložbu možete pogledati od 28. lipnja do 31. srpnja 2016. godine.
Oskar Herman, Slavko Kopač, Josip Restek, Josip Crnobori - umjetnici su čija se umjetnička ostavština čuva u Galeriji Klovićevi dvori. Neki od njih (Crnobori, Restek i Perčić) ostavili su je kao svoju darovnicu Gradu Zagrebu, dok su Slavko Kopač i Oskar Herman svoje radove povjerili Galeriji, s vjerom da ih poklanjaju instituciji koja će znati njihovu ostavštinu učiniti hrvatskom i europskom kulturnom baštinom, ostavštinom koja će kroz vrijeme mijenjati svoja značenja i artikulirati otkrivene materijalne i značenjske slojeve te omogućiti slojevite kontekstualizacije kojima umjetničko djelo i njegov autor sudjeluju u stvarnom svijetu kao i u `svijetu umjetnosti`.
S druge strane, u slučaju Vinka Perčića, radi se o kolekcionaru čije je darivanje vlastite zbirke Gradu Zagrebu bilo rezultat cijelog spleta sada već povijesnih okolnosti koje su rezultirale darovnicom zbirke Gradu Zagrebu.
Između tih dvaju modusa kojima je nastajao današnji fundus Galerije Klovićevi dvori, ne manje značajan je darovani fundus koji je godinama nastajao kao rezultat geste cijele plejade umjetnika čije predstavljanje u Klovićevim dvorima tijekom proteklih tridesetak godina, biva popraćeno darivanjem i neskrivenom željom da možda upravo taj trenutak u povijesti bude inicijalan za neke druge mogućnosti koje umjetničko djelo nosi u sebi.
Zbirka Slavka Kopača
Slavko Kopač (Vinkovci, 1913. - Pariz, 1995.), slikar, kipar i pjesnik, Slavonac koji je unatoč polustoljetnom životu i boravku u Francuskoj slavonski akcent u govoru nosio, a prašinu pod nogama osjećao cijeloga života odlučio je ratne 1993. godine Galeriji Klovićevi dvori (tadašnjem Muzejskom prostoru) pokloniti sedamdeset umjetničkih djela - slika, crteža, kolaža, grafika, reljefa i skulptura, koja su dovezena iz Kolekcije Art brut u Lausanni.
Ovoj donaciji što ju je inicirao sam umjetnik uslijedile su i druge po njegovoj smrti. Supruga Paulette Kopač 2003. godine poklanja Galeriji Klovićevi dvori dvije njegove slike, a gospođa Blanka Restek iste godine daruje još tri Kopačeva djela.
Iako brojčano nevelika, darovana zbirka antologijski predstavlja Kopačevo jedinstveno stvaralaštvo, istodobno blisko i nadrealizmu i informelu te najpotpunije izraženo u art brutu, odnosno vlastitoj i osobnoj njegovoj inačici. Ona daje presjek opusa od prvih zagrebačkih veduta s kraja 30-ih godina 20. stoljeća, kojima je po završetku Kraljevske umjetničke akademije u klasi prof. Vladimira Becića kročio u svijet hrvatskoga modernog slikarstva, preko akvarela i crteža iz godina provedenih u Italiji do najplodnijega pariškoga razdoblja - krhkih sliko - skulptura, minijaturnih keramika i papirmašea iz šezdesetih godina te slika i kolaža iz posljednjeg razdoblja.
Već su Kopačevi rani gvaševi i akvareli slobodniji u tretmanu po uzoru na neprikosnovene mu autoritete Račića, Kraljevića i Juneka. Odlaskom u Italiju četrdesetih godina, iako još uvijek odan klasičnim tehnikama, sve se više priklanja nadrealističkim temama, spontanosti i unutrašnjem ritmu sasvim dokidajući postulate akademske umjetnosti. U tom razdoblju njegove slike nastanjuju životinje i veseli likovi u neočekivanim prostornim odnosima koji, oživljeni dahom dječje naivnosti, tvore novu i nepoznatu realnost.
Ponovnim dolaskom u Pariz, njegov grad iz snova kojem je stremio željan novih vidika te u kojem će i ostati do svoje smrti, intenzivirat će se njegova težnja ka spontanosti i neposrednosti u umjetničkom izražavanju te će razviti sasvim novi likovni senzibilitet i slikarski metier koji će ga dovesti do potpunog ukidanja klasičnih slikarskih konvencija. Boja se još više osamostalila, oslobodila tereta forme, namaz postaje gušći, a tekstura neprobojna. Elementi su to što će ga postupno dovesti do onoga s čime ga najčešće povezujemo, a to je sirova umjetnost - art brut.
Kopač je prekoračio granicu slike kao dvodimenzionalne plohe. Tušu, akvarelu i ulju pridružili su se najrazličitiji materijali, prirodni i umjetni, sve objedinjeno u osebujne slojevite kolaže i reljefe, koji unatoč grubosti i sirovosti ne teže destruktivnosti.
Granice između slika, reljefa i skulptura teško se razaznaju, jer Kopač, neograničen na jedno stvaralačko područje, slike modelira, a na skulpturama slika stvarajući opus što ga nije lako odrediti bilo kojim medijem u tradicionalnom smislu.
Slavko Kopač stvorio je opus što ide u red vrhunskih dometa hrvatske i svjetske likovne umjetnosti snažno obilježivši europsku likovnu scenu u drugoj polovini 20. stoljeća.
Zbirka Josipa Crnoborija
Zbirka umjetničkih djela akademskog slikara Josipa Crnoborija čuva se u Galeriji Klovićevi dvori od izložbe Povratak slikara održane 1998. godine. Slikar je, poslije diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti živio i radio u Italiji, Argentini i Sjedinjenim Američkim Državama, a domaća interpretacija povijesti umjetnosti nije njegovu opusu poklonila veću pozornost. Po zatvaranju spomenute izložbe sastavljena je slikarova darovnica.
Na temelju odluke Gradskoga poglavarstva Grada Zagreba, darovnica je prihvaćena, a Ugovorom o darovanju, sklopljenome u prosincu 1998., Grad Zagreb postao je i vlasnikom Zbirke. Ona se čuva, obrađuje i izlaže u organizaciji Galerije Klovićevi dvori prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama u upravljanju Zbirkom umjetničkih djela akademskog slikara Josipa Crnoborija, a pripada cjelini zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
U svrhu poticanja valorizacije Crnoborijeva cjelokupnog stvaralaštva, objavljeni su u novije vrijeme, zahvaljujući Galeriji Klovićevi dvori, znanstveni članci vezani uz obradu vrijednih djela iz Zbirke: o portretima nastalima četrdesetih godina XX. stoljeća te o crtežima grupiranim u pet tematskih cjelina: portreti, aktovi, studije, sakralne kompozicije i mrtve prirode. Njih ovom prigodom izabiremo kao poveznicu s ovogodišnjom temom Noći muzeja.
Ova crtačka cjelina koju predstavljamo kao doprinos proučavanju opusa umjetnika - darovatelja, a istodobno valorizacijski doprinos donacijama Gradu Zagrebu niz je od 37 crteža, krokija i skica.
Grupirani u tematske cjeline, stilski su ujednačeni, a kronološki se mogu razvrstati na studije anatomskih detalja, nastale u doba slikarova pohađanja zagrebačke likovne akademije kasnih dvadesetih godina XX. stoljeća, do predložaka za veće kompozicije (izvedene u uljima na platnu) i portrete nastale prema fotografijama ili portrete naručitelja, koji su nastali poslije odlaska u Argentinu, između 1947. i 1980.
Manjih su formata, većinom orijentirani okomito, s iznimkom velike skice za fresku u hodočasničkoj crkvi Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici u pastelu i olovkama u boji, dimenzija 587 x 878 mm. Rijetko su izlagani, većinom su nepoznati likovnoj publici i kritici, što je dodatan razlog zašto ih u ovoj prigodi izdvajamo kao inspirativnu temu.
Zbirka Oskara Hermana
Slikarski je put Oskara Hermana (1886. - 1974.) započeo prije stotinjak godina.
Kao osamnaestogodišnjak naslikao je iznenađujuće zrele slike, a odlaskom u München
i studijem slikarstva, najprije u privatnoj školi Antona Ažbea, a zatim na Akademiji,
njegovo se rano djelo nerazdvojno povezuje s počecima jedne nove slikarske orijentacije,
danas poznate kao minhenski krug (Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman).
Ono što Herman slika davne 1907. godine na tragu je istih formalno-stilskih težnji i realizacija
koje je najprije razvio Račić, a zatim Becić i Kraljević.
Spiritualna dimenzija pomiješana s melankolijom prožima Hermanove slike i crteže nastale tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, ali i one iz narednih desetljeća, kada u korist svakodnevnih motiva popušta simbolistička imaginarnost legendi, idila ili arkadijskih sanjarija.
I u kasnijim djelima, pogotovo u uljima dominiraju imaginarni krajolici čija je vidljivost ostvarena isključivo intenzitetom boje, gustim nanosima njezine materije, naglašenim potezima kista.
U gvaševima to su pretežno ljudski likovi: jedan, dva, tri - najviše glave: en face, profil, poluprofil, ali i poprsja i torza - na stotine njih, snažno konturiranih, intenzivno kolorističkih ili, naprotiv, gotovo monokromnih.
Točnije, ali posve uopćeno, postoje dvije linije Hermanova slikarstva. U nekim djelima dominira senzualna raskoš postignuta rasvjetljavanjem palete, kolorističkim bogatstvom i naglašenim impastima, a u drugima neodređena, tajanstvena praznina, napuštenost koja tiho struji tlom, uvlači se u krošnje stabala, ispire pročelja kuća, usamljuje ljude, uznemireno nabire oblake.
Ta `daleka vizija`, enigmatska i uznemirujuća, jest dubina, onaj univerzum unutrašnjega kojemu je Herman oduvijek težio i nastojao iznijeti u prvi plan, na površinu slike - najprije simbolistički, a zatim snagom čiste ekspresije.
Zbirku je Galeriji Klovićevi dvori darovala njegova udovica Mira Herman i upisana je u Registar kulturnih dobara RH.
Zbirka dr. Vinka Perčića
Zbirka umjetnina koju je dr. Vinko Perčić poklonio gradu Zagrebu prikupljana je tijekom gotovo šest desetljeća. Tijekom studiranja Vinko Perčić proveo je godinu dana na studiju u Parizu gdje se, obilazeći muzeje i galerije, upoznao sa svjetskom umjetničkom baštinom. Taj boravak vjerovatno je presudno utjecao na njegov kasniji strastveni odnos prema svijetu umjetničkih predmeta koji je nadahnjivao njegovo kolekcionarsko opredjeljenje.
Ono je, uz liječničku karijeru, bilo njegova najvažnija preokupacija u životu. Tijekom brojnih godina kolekcionarstva širio je svoje spoznaje usavršavajući svoj kolekcionarski ukus, posjećujući muzeje, galerije, aukcije i uspostavljajući osobne kontakte s umjetnicima, sve kako bi stvorio podlogu i okvir za vlastitu zbirku.
Dio prikupljene zbirke umjetnina Vinko Perčić nakon smrti ostavlja rodnoj Subotici, dok darovnim ugovorom - Spomen zbirku dr. Vinko Perčić, neposredno uoči smrti, 1989. godine, ostavlja Gradu Zagrebu.
Zbirka Josipa Resteka
Zbirka umjetničkih radova slikara, grafičara i restauratora Josipa Resteka broji 410 radova - crteža, akvarela, samostalnih grafičkih listova, grafičkih mapa i ulja. Donatorica zbirke je gospođa Blanka Restek, umjetnikova udovica koja je zbirku darovala Gradu Zagrebu. Darovana je zbirka trajno pohranjena u Galeriji Klovićevi dvori.
Donacija radova Josipa Resteka predstavlja relevantan presjek umjetničkog stvaralaštva i omogućava nam praćenje Restekova stilskog razvoja od samih početaka četrdesetih godina prošloga stoljeća do djela koja su nastala krajem stvaralačkoga puta: od konkretnog slikarstva i figurativnog realizma, kada je umjetnik svoj put tražio inspirirajući se nacionalnim folklorom, temama iz vlastita okruženja rodnoga Volavja i jaskanskoga kraja, ali i motivima sa studijskih putovanja po Italiji i Francuskoj, preko oslobađanja forme kroz ekspresionističke morfološke intervencije u pejzažu, pa sve do lirske apstrakcije.
Donacija sadrži 49 ulja na platnu među kojima su zastupljeni portreti, mahom obitelji i prijatelja, pejzaži, kao i apstraktne krhotine reduciranih krajolika, a posebno se izdvajaju dojmljiv portret slikareva sina Ratimira te sugestivni autoportreti umjetnika.
Linorezi, linogravure, akvatinte, bakropisi i drvorezi, ali i ulja toga samozatajnog grafičara, slikara, profesora i restauratora pripadaju nekim od najznačajnijih ostvarenja hrvatskoga enformela, pa su, gledajući ih iz pozicije kritički nedostatno obrađenog pravca domaće likovne umjetnosti, također dragocjen prinos te poticaj daljnjem istraživanju toga područja.
Zbirka darovanih umjetnina
Iz fundusa Zbirke darovanih umjetnina koja je postepeno nastajala od trenutka osnivanja Galerije i koja danas broji umjetnina, na izložbi će biti predstavljena rijetko izlagana djela djela Petra Barišića, Joška Eterovića, Željka Hegedušića, Marka Kerna, Mihovila Krušlina, Ferdinada Kulmera, Uga Maffia, Sofije Naletilić - Penavuše, Branka Suhya, Moon Shina, Slavka Šohaja i Josipa Trostmana. |
