Tragovi - izložba fotografija Damiana Nenadića, otvara se u srijedu, 4. lipnja 2014. godine u kuli Lotrščak.
Kustosica izložbe je Katarina Srdarev, fotografije možete pogledati do 20. lipnja.
O izložbi fotografija Tragovi (Ivana Gabrić)
Nestvarne boje, zasanjani prizori, zvuk šikljanja gejzira .. Mistična izmaglica.
Nadrealna ljepota.
Zemlja natopljena mistikom koja živi svoje sage i mitove.
Svojom iracionalnom ljepotom dramatično dotakne svakog tko je posjeti. Njeni aktivni vulkani i pršteći gejziri pulsiraju životnom energijom gdje doslovno svjedočimo nastajanju svijeta - pred našim očima događaju se čuda, pretapaju se stvarnost i fantazija pa je i logičan osjećaj stopljenosti Islanđana s njihovom mitskom prošlošću te otvoreni stav prema spiritualnim sferama.
Biti Jedno s Prirodom i njenom zastrašujućom ljepotom od koje se čovjek osjeća još manji ..
Preplavljen osjećajem dubokog pijeteta i strahopoštovanja, Damian joj se smjelo prepušta u jedinstvenom stapanju - miluje škrtu travu i ohlađenu lavu, pije otopljeni snijeg, mrlja ruke podatnom ilovačom .. Na najintimniji način, Damian ovdje pronalazi praiskonsku vezu s Univerzumom. Instinktivno spoznaje njegovu svjesnost koju svi dijelimo. Jer svi smo Jedno i Isto, od iste materije sazdani.
I kako autor ističe, i čovjek i kamen i trava .. sve je isto, samo presvučeno drugačijom presvlakom.
U taj sveti pejzaž usudio se dirnuti umjetnik. Poput kakvog kradljivca ljepote, svojim fotoaparatom oduzima dio te savršenosti, pokušava je prevariti i zaustaviti bar na tren. Sa strahom da će svojim prisustvom narušiti vječnu ljepotu i harmoniju ovog komadića raja, Damian tiho intervenira u pejzaž kreirajući shematizirane humanoidne forme od organskog materijala kojeg zatiče na samom licu mjesta.
Suptilnim postupkom land arta tako nastaju serije silueta od kamenih oblutaka, lišća, ptičjih pera zabodenih u zemlju, u netom otopljenom zaleđenom jezeru s još zgusnutim ledom, u naplavljenim algama. Svoje gotovo arhetipske forme impostira u pomno odabranim magičnim islandskim krajolicima dobivajući efekt začudnosti, poput prethistorijskih tragova u pećinama naših davnih predaka.
U svom radu, Damian objedinjuje ljubav prema prirodi s onom prema fotografiji. Kao biolog, dobro poznaje zakonitosti prirode kojoj svojim umjetničkim angažmanom i foto - objektivom podaruje jednu novu dimenziju. Projekt je, zapravo, nastavak autorova bavljenja vezom ljudskog tijela i prirodnih ambijenata kao fenomenom odnosa čovjeka i prirode. Priroda kao materijalistički princip, u dijalektičkoj je suprotnosti s čovjekom koji je duhovno, ali i materijalno biće.
U drugom smislu, krajolik kao horizontalni plan predstavlja ženski princip, a intervencija u nju muški princip, čin oplodnje.
I kao što sam autor ističe, njegovo tijelo je ono što zna, priroda ono što želi znati, a umjetnost je medij kojim komuniciraju. (Ivana Gabrić) |
