|
 |
|
| |
• |
GDJE SAM? |
> |
|
> |
|
> |
|
> |
predstava u teatru itd |
|
| |
hamlet je tragedija sina kojem se ukaže duh pokojnog oca kako bi od njega zatražio da ga osveti, što je put koji će ga odvesti u smrt .. |
Kazališna predstava `Čuj, Hamlete, čuj` premijerno u Teatru &TD |
| |
 |
| |
Argentinska redateljica sa zagrebačkom adresom - Renata Carola Gatica - na daske zagrebačkog Teatra &TD postavlja predstavu Čuj, Hamlete, čuj, čiju dramaturgiju potpisuje, također argentinka Jazmin Sequira.
Premijera ove slobodne verzije Hamleta na rasporedu je 10. listopada 2014. godine u &TD-u, s početkom u 20 sati. Reprizne izvedbe su zakazane i za 11. i 12. listopada.
U predstavi glumi cijela plejada mladog hrvatskog glumištaDean Krivačić, Maja Katić, Zrinka Kušević, Zrinka Antičević, Ivana Pavlović i Sven Jakir.
O predstavi Čuj Hamlete, čuj
Djela koja postaju klasici ona su koja razotkrivaju temeljna pitanja koja povijest nastoji zaboraviti, iz koristi ili iz straha. Hamlet je tragedija sina kojem se ukaže duh pokojnog oca kako bi od njega zatražio da ga osveti, što je put koji će ga odvesti u smrt. Je li sin dužan ispuniti očev zahtjev? Jesmo li osuđeni na to da slušamo što se od nas traži, da se odreknemo vlastitog identiteta, izgubimo sebe?
Ova slobodna verzija Hamletove duhove iznosi na vidjelo u vremenu koje je sišlo s uma. Mrtvi diktiraju život, a život veoma nalikuje na smrt.
U zemlji sinova ništa nije onako kako se čini.
Zemlja sinova
Ono što djelo čini klasikom sposobnost je postavljanja pitanja na koje vrijeme još nije uspjelo odgovoriti. Hamlet kao da iz dubine beskonačnog oceana na naše obale donosi probleme koji čovječanstvu ne daju mira, a proizlaze iz svijesti o smrti. Sagledavanje konačnosti života tjera nas da preispitamo njegov smisao.
Kako bi valjalo živjeti život? To pitanje doseže jedinstvenu poetsku moć u Shakespeareovoj predodžbi da cijeli je svijet pozornica, a muškarci i žene tek glumci. Kako odglumiti dramaturgiju života? Jesmo li ili nismo protagonisti svog vlastitog djela? Tko piše sadržaj naše egzistencije?
Biti ili ne biti prožima čovjekova promišljanja o smrti i misteriju onoga što dolazi nakon nje, ali podmeće nam još jednu nedoumicu, onu o identitetu. Ova slobodna verzija Hamleta tankoćutno je svjedočanstvo o sukobu između nas i očevog duha, onog koji nas uhodi iz mraka i šapće nam na uho, prikaze koja od nas traži da djelujemo u njezino ime, koja nam određuje put i zahtijeva od nas da poslušamo naslijeđe koje nosimo na plećima, a da ga nismo tražili, naslijeđe krvi, kulture, prošlosti, tradicije.
Kako poslušati ono što traži otac, ono na što nas obvezuje dug ljubavi, a istovremeno poslušati i sami sebe? Je li moguće emancipirati se od dramaturgije oca, od željeznog zakona kralja? Noć oslobađa mračne misli u kojima čuče prikaze. Vrijeme je sišlo s uma, a nesnosan smrad stalan je u zemlji sinova. Smrdi na spaljeno meso. (Jazmin Sequeira, dramaturginja) |
| |
| |
| |
Dodatne informacije: |
 |
• |
|
 |
• |
|
|
• |
|
• |
|
|
| • |
4. listopada 2014. / zadnja izmjena: 15. veljače 2016. |
| • |
k.v. |
|
| |
| |
arhiva najava po godinama: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
najave po mjesecima 2014. godine |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| |
|
| |
| |
|
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
