Svečana, pedeseta izvedba predstave Leda autora Miroslava Krleže, a režiji Borisa Svrtana, održat će se u četvrtak, 31. svibnja 2012. godine u 19.30 sati u Gradskom kazalištu Gavella.
`Ništa što se može dogoditi između jednog muškarca i jedne žene nije tako važno te bi o tome trebalo naročito razbijati glavu.`, govori nam Miroslav Krleža kroz usta jednog od svojih likova, dok nam cjelinom Lede poručuje upravo suprotno. Ovaj ponajprije glumački komad, blistavo napisanih dijaloga, intrigantnih situacija i višeznačnih odnosa, podjednako je komedija, koliko i salonska drama; `ljubavna igra`, koliko i egzistencijalna melodrama.
No žanr je manje bitan, dok god nam se Krležini likovi obraćaju s takvom, kazališnom i životnom, plastičnošću i uvjerljivošću, dok god je njihova `nepodnošljiva lakoća postojanja` toliko suvremena da imamo dojam kao da smo zakoračili u tekst nastao sada, u vakuumu početka 21. stoljeća.
 U režiji Borisa Svrtana, donedavno glumca teatra u Frankopanskoj, a sada pedagoga na Akademiji dramskih umjetnosti i redatelja, u Ledi igraju Ozren Grabarić, Janko Rakoš, Bojana Gregorić Vejzović, Franjo Dijak i Jelena Miholjević, te Damjan Sabolić Novaković, Mirela Videk i Marko Gudelj.
Scenograf je Miljenko Sekulić, kostimograf Leo Kulaš, suradnik za govor Tomislav Rališ, koreografkinja je Mirjana Preis, a svjetlo oblikuje Zdravko Stolnik.
Premijera predstave Leda bila je u siječnju 2011. godine, a na Gavella i Europlakat Fairu 2011. godine, Ozren Grabarić proglašen je najboljim glumcem u premijernim predstavama te sezone.
Kritika je donijela: `Svrtanovu Ledu volio bi i sam Miroslav Krleža! Izvrstan izbor glumaca i režija koja naglašava koliko je Krleža i danas aktualan osnove su kvalitete ove Lede (...) kazalište Gavella se nakon ove Lede može pohvaliti i da u svom glumačkom ansamblu ima dramske prvake čije će se buduće uloge s nestrpljenjem očekivati.` (Bojana Radović, Večernji list);
`(...) Jelena Miholjević je glumica koja se iz lijene, njegovane i pitome mačke učas može pretvoriti u furiju, iz tmurne operne dive u povrijeđenu i djetinjastu suprugu, iz ljute osvetnice u raznježenu pomirnicu. Taj raspon je sam po sebi dovoljan da uspostavi predstavu.` (Nataša Govedić, Novi list);
`Definitivno, Krleža je nabolji poznavatelj ženske psihe u našoj književnosti, a odnos muškarac - žena s uspjehom je studirao kroza sve faze svoga dramskog stvaranja. Svrtan je, dakle, potvrdio Krležu kao velikog pisaca. (...) Ozren Grabarić je vrlo dojmljiv deklasirani plemić Urban, a Bojana Gregorić Vejzović je čvrsta Melita.` (Tomislav Čadež, Jutarnji list) |
