Svečana, 50. izvedba predstave Život je san autora Pedra Calderóna de la Barce, u režiji Renea Medvešeka, igrat će u srijedu, 19. listopada 2011. godine s početkom u 19.30 sati u kazalištu Gavella.
Redatelj predstave je Rene Medvešak, kostimografkinja je Doris Kristić, scenografkinja je Tanja Lacko, a u predstavi igraju Darko Milas, Franjo Dijak, Hrvoje Klobučar, Sven Medvešek, Ozren Grabarić, Nataša Janjić, Dijana Vidušin i Sven Šestak.
O predstavi Život je san
Život je san Pedra Calderóna de la Barce jedan je od najljepših tekstova ikad napisanih u dramskoj književnosti. Na tlocrtu istovremeno očuđujuće maštovitog i zadivljujuće usredotočenog zapleta, španjolski je pjesnik scene stvorio sugestivnu i fluidnu dramu, modernu onoliko koliko su moderni mašta i priča, sloboda i okrutnost, tmina i san, a oni su to (od)uvijek.
Bujnost i ogoljelost u stihovima teksta Život je san kroče ruku pod ruku, nudeći glumcima 21. stoljeća priliku da budu totalni izvođači te da usporedno zaigraju misaonu i teatarsku dramu, da se suoče s prošlošću i sadašnjošću, progovore o iluziji i stvarnosti.
 Rene Medvešek autor je koji se intenzivno bavi govorom kao sredstvom glumačkog izražavanja, a Život je san je, bez sumnje, komad s naglašeno govornim momentom, satkan od rečenica koje ne samo da znače, već i zvuče te ih na pozornicu valja donijeti s posebnom pažnjom i sviješću o njihovoj magičnoj eleganciji i zavodljivoj višeznačnosti.
Pri tome je i igra kao način oblikovanja scenskog materijala nešto što Medvešek u svojim predstavama redovito koristi, a Calderón u obilju nudi, svojom nam meandričnom pričom neprestano izmičući tlo pod nogama, tako da zajedno sa Sigismundom nismo sigurni što je san, a što java...
Na Gavella i Europlakat Fairu 2009.
godine, Franjo Dijak proglašen je najboljim glumcem u premijernim predstavama te sezone.
Dosadašnje kritike predstave
U cijelosti promatrano, kazalište Gavella napokon je proizvelo jednu čistu, jasnu, preciznu, gavellijansku predstavu: za mlađe, sliku (san ili sjenu) onoga što je kazalište nekoć bilo i čemu će se (ako želi opstati) kad - tad biti primorano i vratiti. (Boris B. Hrovat, Vjesnik)
Franjo Dijak igra Sigismunda, zatvorenog pa puštenog pa opet zatvorenog kraljevića koji više ne zna što je san a što java. I naprosto je savršen, mekan i uzavreo, lud i sabran, očajan i misaon, bijesan kao adolescent i otvoren kao malo dijete koje otkriva svijet. Pri tome je potpuno tjelesan, svaka se emocija vidi na tijelu koje besprijekorno priča o mentalonm i emocionalnom vrtuljku na kojem se mladi kraljević našao. Dijakov Sigismund nosi predstavu. (Iva Gruić, Jutarnji list) |
