"Ništa što se može dogoditi između jednog muškarca i jedne žene nije tako važno, te bi o tome trebalo naročito razbijati glavu", govori nam Miroslav Krleža kroz usta jednog od svojih likova, dok nam cjelinom Lede poručuje upravo suprotno.
Ovaj ponajprije glumački komad, blistavo napisanih dijaloga, intrigantnih situacija i višeznačnih odnosa, podjednako je komedija, koliko i salonska drama, `ljubavna igra`, koliko i egzistencijalna melodrama.
 No žanr je manje bitan, dok god nam se Krležini likovi obraćaju s takvom, kazališnom i životnom, plastičnošću i uvjerljivošću, dok god je njihova `nepodnošljiva lakoća postojanja` toliko suvremena da imamo dojam kao da smo zakoračili u tekst nastao sada, u vakuumu početka 21. stoljeća.
Premijera predstave Leda Miroslava Krleže odigrat će se u petak, 14. siječnja 2011. godine u kazalištu Gavella.
Predstavu režira Boris Svrtan, donedavno glumac teatra u Frankopanskoj, a sada redatelj i pedagog na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
U Ledi igraju Ozren Grabarić, Janko Rakoš, Bojana Gregorić Vejzović, Franjo Dijak, Jelena Miholjević, Damjan Sabalić Novaković, Mirela Videk i Marko Gudelj.
Scenograf je Miljenko Sekulić, kostimograf Leo Kulaš, suradnik za govor Tomislav Rališ, koreografkinja je Mirjana Preis, a svjetlo oblikuje Zdravko Stolnik.
O Miroslavu Krleži (Zagreb, 7. VII. 1893. - Zagreb, 29. XII. 1981.)
Pjesnik, dramatičar, prozaik i esejist. Rođen je 7. srpnja 1893. u Zagrebu, gdje je i preminuo 29. prosinca 1981.
U Zagrebu polazio pučku školu i četiri razreda klasične gimnazije (1899. - 1908.), školovanje je nastavio u Kadetskoj školi u Pečuhu (1908. - 1911.) te na Vojnoj akademiji Ludoviceum u Budimpešti (1911. - 1913.).
Zbog nediscipline isključen iz akademije i uskoro se posvećuje književnom radu. U Književnim novostima 1914. objavljuje prve radove - Legendu i Maskeratu. Tijekom Prvog svjetskog rata kraće vrijeme provodi na ratištu u Galiciji. Oslobođen od daljnjeg služenja vojne službe na ratištu zbog bolesti, vraća se u Zagreb, gdje se bavi književnim i novinarskim radom.
 Godine 1919. pokreće polumjesečnik Plamen, koji će svojom polemičnošću i radikalno lijevim političkim angažmanom izazvati pozornost javnosti. U jesen 1920. prihvaćena mu je za izvođenje u HNK-u drama Galicija, ali je zabranjena sat prije premijere zbog proglašenja Obznane.
Na toj pozornici bit će mu 1922. praizveden tekst Golgota za koji će dobiti prvu od ukupno pet Demetrovih nagrada. Godine 1923. pokreće časopis Književna republika (izlazi do srpnja 1927). U lipnju 1924. putuje u Beč, Dresden i Berlin, a od veljače do lipnja 1925. boravi u SSSR-u; putne impresije objavio je 1926. u knjizi Izlet u Rusiju. Pokrenuo je i časopise Danas (Beograd, 1934; zajedno s M. Bogdanovićem) i Pečat (1939 - 40).
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata boravi u Zagrebu i pod stalnim je nadzorom ustaške vlasti.
Poslije rata postupno se uključuje u javni život. Godine 1945. ulazi u uredništvo Republike, a 1947. izabran je za pravog člana JAZU (potpredsjednik 1947. - 57). Godine 1950. organizirao je veliku izložbu jugoslavenske srednjovjekovne umjetnosti u Parizu; iste godine utemeljuje Leksikografski zavod i postaje njegovim direktorom. Njegov govor na Kongresu Saveza književnika Jugoslavije 1952. označio je oslobađanje od stege socijalističkog realizma. Jedan je od pokretača časopisa Forum (1962). Dobitnik je Herderove nagrade (1968.) te brojnih domaćih nagrada i priznanja.
Najvažnija djela Miroslava Krleže nastala su u razdoblju od Prvoga svjetskog rata pa do kraja tridesetih godina 20. stoljeća; tada je nastalo proročansko Kraljevo, drame iz ciklusa o Glembajevima, romani Na rubu pameti i Povratak Filipa Latinovicza te jedna od najljepših poetskih zbirki napisanih na hrvatskom jeziku, Balade Petrice Kerempuha. |
