Ivan Čižmek, zagrebački urbanist, arhitekt, radikalni i slobodni kritičar vremena i prostora predstavljen je na izložbi Grad Gorgone: Aproprijacija u 99 slika, kroz izbor listova urbanističko - umjetničke mape.
Izložba će biti održana na dvije lokacije - u Hrvatski muzej arhitekture HAZU (Ul. I. G. Kovačića 37) od 23. svibnja do 20. lipnja te u prostorijama Društva arhitekata Zagreba (Trg bana Jelačića 3/1) od 18. do 26. svibnja 2018. godine.
Prvi dio izložbe koji će biti postavljen u prostorijama Društva arhitekata Zagreba fokusirat će se na umjetnički pristup prostoru i odnos prema djelima pripadnika Gorgone, koje Čižmek primjenjuje u čitanju grada, njegovih struktura i urbanističkih i etičkih konotacija.
Umjetničko svjedočanstvo grada pronalazi u crtežu Kuća Gorgone Josipa Vanište, koje je polazište za umjetničko - arhitektonsko istraživanje, Čižmekove studije Kuće Gorgone i Grada Gorgone.
Aproprijacije radova unutar listova Čižmekove mape nastale su na principu prepoznavanja i interpretiranja struktura grada u umjetničkim djelima njegovih prijatelja i suvremenika. Ponovno čitanje umjetničkog rada i interpretiranje prisutno je u Čižmekovom radu i kroz konstantne autoaproprijacijske postupke varijacije rada, fotokopiranja, tekstualnog i slikovnog nadograđivanja rada.
Složen kolaž vizualnog teksta satkanog od novinskih isječaka, crteža i rukom dopisanih zabilješki, način je uspostavljanja komunikacije s ranije nastalim radom. Stvaranje relacijskih odnosa u brojnim pismima i korespondenciji koju su njegovali gorgonaši, odlika je i Čižmekovog rada kojim u pisanoj formi dostavljanja misli prati sve procese njegova nastanka, pa tako i ove izložbe koja preispituje što je Grad Gorgone.
Izložba kao produkt druženja s Ivanom Čižmekom u kojem su sudjelovali Borka Bobovec, Iva Ceraj, Mia Cvitkušić, Anđela Galić, Damir Gamulin, Tihomir Jukić, Mladen Lečić, Marko Sančanin, Davorka Perić, Željo Stanić i Boris Vidaković, nastaje unatoč tome što autor ističe da nije bitno hoće li do realizacije izložbe doći već da je intencija da se temama Mape bavi, više nego dovoljna.
Davorka Perić o izložbi `Grad Gorgone: Aproprijacija u 99 slika`
Kolaži slike i teksta najintimnije kroz crtež i rukopis ocrtavaju autorovo proživljavanje Grada Zagreba promijenjenih vizura, devastiranih pojavom novih struktura koje Čižmek bilježi kroz period od dvadeset godina. Listovi mape su svojevrsni terapeutski kontinuirani rad koji analizom i konfrontiranjem u vidu slikovnih i tekstualnih komentara, otvaraju prostor slobode.
Višeslojni kolaž novinskih članaka i autorskih komentara upućuje na višesmjerno istraživanje, krećući se kroz izložbu bilo u smjeru citirane literature (Faucault, Attali, Jacquard, Derrida, Nemec, Gulin - Zrnić, Mattioni i dr.), urbanističkih studija grada ili prema nizu nerealiziranih studija koje propituju etičke i prostorne vrijednosti čovjekova okoliša, kao mjesto osobnog i kolektivnog identiteta, otkrivamo autora generatora utopijskih prostora, ljudskosti, budućnosti...
U urbanizmu zagrebačkog naselja Dugava koje su uključile postojeći ruralni kontekst naselja (Hrelić) i dodale humane stambene blokove, društvene (prostor za igru) i trgovačke (Oktogon) sadržaje, čuvajući pritom zatečeni i izgrađeni prirodni okoliš (rukavac rijeke Save, zelenilo...) nekadašnjih naselja, je vidljiv Čižmekov nježni program izgradnje Novog Zagreba.
Takav pristup pokazuje razumijevanje i ljubav prema gradu te poznavanje kulture stanovanja i tradicionalne strukture zagrebačkih donjogradskih blokova, odnosno baštine građanskog društva. Upravo je taj emocionalni odnos prema gradu proizveo Mapu koja sadrži stotinu prikaza gustog vizualnog teksta, koja u sedam cjelina razvija zasebne priče i ocrtava Ivana Čižmeka kroz teme i područja koje su ga zaokupljale na profesionalnom i intimnom planu. One promišljaju prostor i način života, prirodno prostiranje grada, kulturu prostora i planiranje grada, sudbinu javnog prostora, grad u tranziciji i prostorne tropizme, croacid, činovnički urbanizam, urbanizam nofca (sve Čižmekovi termini).
Čižmek se posebno osvrće na paradigmatske tekstove o gradu budućnosti Andrije Mohorovičića te Šegvićevo građansko društvo i baštinu socijalističkog grada postavljajući ih u suodnos s vremenima nesređenog sustava poraća. Mapa pomišlja etičke i prostorne vrijednosti prostora, zabilježene krećući se gradom kroz prostor i vrijeme, heterotopije, mjesta sreće i mjesta zla koje poništavaju grad. Urbani fenomeni današnjice, emocionalno i vizualno preoblikovani u prikazima, postaju ne-mjesta brutalnog grada i obitavalište proždrljive kapitalističke zvijeri.
Integralne vizije o urbanom prostoru kao humanom i funkcionalnom potiču kako iz duha Ivana Čižmeka, tako i iz njegove edukacije u Parizu, a korbizjeanski duh i iskustvo rada u Parizu ostavilo je traga na urbanističkoj praksi Ivana Čižmeka kroz rad u Urbanističkom institutu Hrvatske i Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša.
Čižmek kao sudionik zagrebačkog međunarodno značajnog pokreta Nove tendencije te kroz druženje s sudionicima Gorgone, ostaje trajno povezan sa zagrebačkom likovnom scenom, a kroz Europan s europskom, prvenstveno francuskom kulturom i vizijama grada.
Sukus umjetničkih refleksija o prostoru i načinu života vidljiv je u prikazima grada kroz interpretacije Kožarića (odnos planine i grada), Vanište (vodena avenija), Knifera (meandriranje grada), Jurića (strukture i veze u gradu), koje su prema Čižmeku duhovni potencijal grada, u kojem je grad složeni prostorni kulturni sustav različitosti.
Kretanje kroz slojevitu mapu, paralelnu s višeslojnošću grada završava crtežom (Kotača / Kotač mrtvačkih kola) nastalim za antičasopis Gorgona (jedan od neobjavljenih časopisa Gorgona).
Izrazom vječnih promjena i prolaznosti Čižmek poručuje: preživljavanje pretvorimo u borbu za humano društvo u našoj urbanoj cjelini.
Čižmek kroz Mapu i mnogobrojna pisma komunicira sa svojim kolegama i prijateljima - poziva na reakciju, na opiranje i kolektivno djelo(vanje). Upravo to je bio motiv za stvaranje ove izložbe kao zajedničkog djela `skupine dobronamjernika` kako u svojim pismima naziva grupu ljudi koja se odlučila angažirati na realizaciji ove izložbe.
Koncepti, sastanci, pisma i nerealizirane zamisli poput makete Kuće Gorgone, povezali su skupinu dobronamjernika s gorgonaškim pristupom djelu, kao zajedničkom odnosu prema Mapi, razgovorima i druženjima oko nje koji su trajali oko godinu dana s namjerom da se napravi izložba. Idejom o izložbi Mapa iz forme intimnog dnevnika postaje javna katarzična prilika za svakog tko je gleda, čita i promišlja. |