Ivana Kordić, mlada i perspektivna umjetnica, predstavit će svoje radove na izložbi naziva “Teksture sjećanja”. A te radove možete pogledati u zagrebačkog galeriji Crta, koja se nalazi u sklopu CKIM-a u Švarcovoj 18. I dodajmo, otvorenje izložbe “Teksture tišine” predviđeno je za srijedu, 13. studenog 2024. godine. A možete ju pogledati do srijede, 27. studenog. Što još Ivana Kordić radi i stvara doznajte to na njezinoj Instagram stranici.
Kutijica u kojoj su pohranjene memorabilije nekih davnijih ili novijih sjećanja – memorija. U kojoj se skrivaju naše nekadašnje misli, doživljaji, želje, snovi i percepcije stvarnosti. U koju su upisani sudionici naše svakodnevice, a kojih više nema – barem ne u obliku u kojem su zabilježeni. Sve ono što nas je nekada definiralo, a što u sadašnjosti gledamo s nostalgijom. Fragmenti. Splet nepovezanih bliceva. Leteći pogled lišen detalja. Nasmijana, iznenađena, ravnodušna lica… Svinjokolja, družina na livadi, nagi trbuh, plast sijena… Mogućnost bilježenja i reproduciranja onoga što vidimo fotoaparatom, zauvijek je promijenila naša autobiografska osjetilna sjećanja. Zato Ivana Kordić izvlači stare fotografske albume. Odabire motive i slaže ih u novotvorene kolaže sjećanja. Koristeći crtež kao medij svojeg likovnog izričaja podsjeća nas na neopipljivost uspomena i prolaznost trenutka.
- PROČITAJTE VIŠE: Horologija | Umijeće i znanost mjerenja vremena
To postiže gustim, mekim i transparentnim potezima grafitom po papir. Cjeline ostavlja nedovršenima ili ih lišava bilo kakvih detalja. Stripovski ih kadrira namjerno ostavljajući dijelove prizora izvan okvira. Stimulira svoje osjetilo vida kako bi gotovo proustovski otključala izgubljena sjećanja. Ponovno proživljavajući emocionalna iskustava iz prošlosti, umjetnica ne nastoji vjerno ju replicirati. Upravo suprotno. Kombinacijom emocija daje novo značenje epizodama iz vlastite i prošlosti svojih najmilijih. Djela su joj svojevrsne eidetske slike. Njih izaziva svjesno kako bi melankoličnim likovnim izričajem postavila atmosferu i ton te ih začinila aromom kolačića Madlene. Njezin jezik, iako subjektivan, bezgraničan je i univerzalan. (Dora Novak)
