Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ozbiljan je mentalni poremećaj koji se javlja nakon što osoba doživi ili svjedoči traumatskom događaju. Ova vrsta poremećaja može imati dugotrajne učinke na mentalno i fizičko zdravlje, kao i na sposobnost osobe da normalno funkcionira u svakodnevnom životu. Iako su svi ljudi izloženi stresu i traumama, ne razviju svi PTSP, što ga čini posebno složenim za razumijevanje i liječenje.
PTSP nastaje kao rezultat ekstremno stresnog događaja koji uzrokuje osjećaj bespomoćnosti, straha ili užasa. Ovi događaji mogu uključivati ratna iskustva, fizičko ili seksualno zlostavljanje, prometne nesreće, prirodne katastrofe, terorističke napade ili smrt voljene osobe. Za mnoge ljude, traumatsko iskustvo ostavlja duboke psihološke ožiljke, a PTSP se razvija kada te traume ostaju “zaglavljene” u umu osobe, sprečavajući je da normalno procesira ono što se dogodilo.
- PROČITAJTE VIŠE: Samokritika | Proces introspektivnog promišljanja vlastitih postupaka, misli i odluka
Osobe s PTSP-om često se osjećaju kao da ponovno proživljavaju traumatski događaj kroz noćne more, flashbackove ili intenzivne emocionalne reakcije kada su suočeni sa stvarima koje ih podsjećaju na traumu. Posttraumatski stresni poremećaj se može razviti ubrzo nakon traume ili se simptomi mogu pojaviti mjesecima ili čak godinama kasnije.
Posttraumatski stresni poremećaj ima simptome koji mogu varirati
Ali općenito se ti simptomi svrstavaju u četiri glavne kategorije. A to su ponovna proživljavanja traume, izbjegavanje podsjetnika na traumu, negativne promjene u mislima i raspoloženju te hiperreaktivnost.
- Ponovno proživljavanje traume uključuje intenzivne flashbackove, noćne more i uznemirujuće misli o traumatskom događaju. Ovi simptomi mogu biti vrlo realni i uzrokovati osjećaj kao da se događaj ponovno događa, što osobu stavlja u stanje izuzetne emocionalne i fizičke uznemirenosti.
- Izbjegavanje podsjetnika na traumu odnosi se na svjesne ili nesvjesne pokušaje osobe da izbjegne situacije, mjesta ili ljude koji ih podsjećaju na traumatski događaj. To može rezultirati povlačenjem iz svakodnevnog života, što dodatno pogoršava simptome i izolira osobu.
- Negativne promjene u mislima i raspoloženju obuhvaćaju osjećaj krivnje, srama ili tuge. Osobe s PTSP-om često imaju iskrivljene misli o sebi i drugima, vjerujući da su na neki način krivi za ono što se dogodilo. Ovi osjećaji mogu dovesti do depresije, niskog samopoštovanja i gubitka interesa za aktivnosti koje su nekada bile važne.
- Hiperreaktivnost uključuje osjećaj stalne napetosti, preosjetljivost na opasnosti te fizičke simptome kao što su ubrzan rad srca i znojenje. Osobe s PTSP-om često imaju problema sa spavanjem, mogu postati razdražljive ili sklonije naglim ispadima bijesa.
Posttraumatski stresni poremećaj može pogoditi bilo koga, ali neki su ljudi podložniji od drugih
Vojnici, policajci, vatrogasci i druge osobe koje rade u visokorizičnim zanimanjima često su izloženi traumatičnim situacijama i imaju povećan rizik od razvoja PTSP-a. Djeca koja su doživjela zlostavljanje, kao i preživjeli nesreća ili prirodnih katastrofa, također su podložni. Međutim, nije samo priroda traumatskog događaja ta koja određuje hoće li se PTSP razviti. Na to utječu i individualni faktori poput genetske predispozicije, osobne otpornosti i socijalne podrške. Ali utječe i način na koji je osoba procesirala traumatski događaj.
Liječenje PTSP-a može biti složeno, ali postoje učinkovite metode koje mogu pomoći oboljelima da povrate kontrolu nad svojim životom. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) jedna je od najčešće korištenih i najučinkovitijih metoda. Ova vrsta terapije pomaže osobama da prepoznaju i promijene negativne obrasce mišljenja koji ih održavaju u stanju straha i tjeskobe.
Izloženost terapiji također se pokazala učinkovitom u pomaganju ljudima da se suoče s traumatskim sjećanjima i ponovno ih procesiraju na zdrav način. U nekim slučajevima, lijekovi poput antidepresiva i anksiolitika mogu se koristiti za smanjenje simptoma anksioznosti i depresije koji često prate PTSP.
Prevencija i podrška
Iako se PTSP ne može u potpunosti spriječiti, rano prepoznavanje i intervencija mogu značajno smanjiti ozbiljnost simptoma. Važno je da ljudi koji su doživjeli traumu potraže podršku, bilo kroz profesionalnu pomoć ili bliske osobe. Društvena podrška ključna je u procesu oporavka jer može pružiti osjećaj sigurnosti i razumijevanja.
Ukratko, posttraumatski stresni poremećaj može biti izuzetno izazovan, ali s odgovarajućom terapijom i podrškom, ljudi mogu naučiti kako se nositi s traumom i ponovno živjeti ispunjen život. Prepoznavanje simptoma i traženje pomoći ključni su koraci na putu oporavka. Više o PTSP-u ili kako se na engleskom zove “post-traumatic stress disorder” doznajte na Wikipediji.