Premijera predstave “San i ludilo” autora Gorana Matovića i Sare Renar održat će se u petak, 7. listopada 2022. godine. Mjesto izvedbe ove predstave je u Polukružnoj dvorani Teatra &TD. Predstava počinje u 20 sati, a ulaz je moguć isključivo s pozivnicom. I dodajmo, reprizna izvedba predstave “San i ludilo” na rasporedu je u subotu, 8. listopada. A ovo novo izdanje glazbeno-scenskog projekta dvostruka je posveta. I to Tinu Ujeviću, velikom hrvatskom pjesniku i boemu te njegovu sjajnu interpretu Arsenu Dediću.
Nakon praizvedbe predstave San i ludilo koja se održala 1976. godine u suradnji s Arsenom Dedićem, koji je s Matovićem više od 40 godina gradio živi portret Tina Ujevića, pridružuje se Sara Renar koja svojom glazbom nastavlja Arsena i Tina. Goran Matović autor je kolaža, Sara Renar glazbe, Anica Tomić umjetnička je savjetnica, a Marko Mijatović oblikovatelj svjetla. Predstava je nastala u koprodukciji Teatra Poezije i Teatra &TD.
“Velika mi je čast da me Goran pozvao u ovaj projekt. Naslijedila sam vrlo odgovoran i delikatan, ali ujedno i zaista prekrasan zadatak. A to je kako zvukom Ujevićev bezvremenski poetski izričaj tumačiti u suvremenom kontekstu. Ali i kako njegova poetika odzvanja u uhu suvremenog slušatelja?”, rekla je o projektu Sara Renar. A više o Sari i glazbi koju stvara doznajte na njezinom Instagram profilu.
“San i ludilo” trojstvo je gradiva i osebujne montaže poznatih i manje poznatih pjesama
Ali i Ujevićeve aforistične pjesničke proze i odabranih mjesta njegove ispovjedne esejistike – Ispit savjesti, El sentimiento de la vida i Pobjeđujem hljeb. Ujevićevo djelo svojevrsna je ispovijed nalik autobiografskom eseju Ispit savjesti. San i ludilo trostruka je ispovijed – Ujević, Matović i Renar.
“Magija je prva riječ koja nam pada na pamet kad pomislimo na učinak pjesništva kakvo je Ujevićevo, koje sve kazano preobražava i svemu slućenom daje moć i ljepotu kakvu prethodno nije imalo. Veliki mag riječi Zagrebu je dao sjaj duhovne prijestolnice. Tinovi monolozi i šutnje za vratima gostionice ušli su u legendu. Da nije bilo Tina, duhovna slika zagrebačke i hrvatske kulture bila bi lišena čuda Riječi. Gdje god bi se pomicao, otvarali su se svjetovi i događao teatar – nezaboravni Ujevićev teatar“, rekao je Goran Matović.