Iako je ruski književnik Maksim Gorki komad “Malograđani” napisao prije više od sto godina, točnije tijekom razdoblja uoči revolucije 1905. godine, on i danas izaziva i nudi se pozornici. I sam je naslov intrigantan i polemičan. Naime, malograđanština, a malograđani su po jednoj od definicija “pripadnici građanstva nesposobni za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti”, kao mentalitet i stanje duha itekako živi u našem suvremenom društvu. Uskogrudnost, isključivost, zatvaranje unutar zamišljenih granica i podjele nazubljuju situacije i odnose ovog teksta.
Predstavu Malograđani možete pogledati u kazalištu Gavella 8., 9., 11., 19., 28. i 29. studenog 2019. godine. Napominjemo da sve izvedbe počinju u 20 sati, a svoju ulaznicu možete kupiti na blagajni Gavelle. I dodajmo, prva proba predstave održana je 13. svibnja, a premijera 4. listopada 2019. godine. Predstavu je režirao Paolo Magelli dok je dramaturginja Željka Udovičić Pleština.
Na pozornicu Gavelle predstavu Malograđani donosi redatelj Paolo Magelli. Podsjetimo, on je u teatru u Frankopanskoj postavio niz nezaobilaznih naslova, a među brojnim suradnjama s dramaturginjom Željkom Udovičić Pleština ovdje spomenimo tek kultnu predstavu Mjesec dana na selu, čija sugestivna atmosfera ima sličnosti s ozračjem Malograđana… A tu je i galerija živopisnih, kompleksnih lica u potrazi za mnogočime, ljubavlju, vjerom, smislom, koji kao i u slučaju Sela na igru pozivaju sjajan ansambl.
O predstavi “Malograđani” i autoru Maksimu Gorkom
U predstavi Malograđani glume Boris Svrtan (BESEMJONOV, VASILIJ VASILJEVIČ, imućan malograđanin), Ksenija Pajić (AKULINA IVANOVNA, njegova žena), Živko Anočić (PETAR, bivši student, njihov sin), Tena Nemet Brankov (TATJANA, učiteljica, njihova kći), Janko Rakoš (NIL, posvojenik Besemjonova, strojar), Enes Vejzović (PERČIHIN, daleki rođak Besemjonova, prodavač ptica pjevica), Ivana Roščić (POLJA, njegova kći, krojačica, nadniči po kućama), Barbara Nola (JELENA NIKOLAJEVNA KRIVCOVA, udovica nadzornika zatvora, stanuje kod Besemjonovih), Ranko Zidarić (TETEREV, crkveni pojac, stanar kod Besemjonovih), Jelena Miholjević (CVETAJEVA, učiteljica, Tatjanina prijateljica) i Bojana Gregorić Vejzović (STEPANIDA, kuharica).
Maksim Gorki, pravim imenom Aleksej Maksimovič Pješkov, rođen je u ruskom gradu Nižnji Novogorod 28. ožujka 1868., a umro je u Moskvi 18. lipnja 1936. godine. On je bio ruski književnik, a uglavnom je pisao pripovjetke. Agitirao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Godine 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intelektualaca mnogih zemalja. 1906. godine ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913., gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji.
U svojim prvim pripovjestima opisuje egzistenciju ljudi s dna. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umjetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovječnih odnosa među ljudima. I dodajmo, dok je Staljin bio vrhovni politički, Gorki je bio književni autoritet u SSSR-u. Više o ovom piscu doznajte na Wikipediji.
